Na valovima davnih snoviđenja, iz svjetlosne pjene plavog bezvremena, izranja ljubičasta kočija koju, dodirnuti ljepotom svitanja, anđeli svilenkastih krila, ti tajnoviti i nevidljivi nebeski poslanici, iz davno napisanih priča iznjedrena iskreća bića odnose ka vratima vremena. Začuh zvuk morskih orgulja i osjetih božansku matematiku, zaustavih nebesku zapregu i pričini mi se da se nalazim na granici sna i jave i zlatnim rezom do zadnje točke zlaćane spirale smanjena budim se u anđeoskom oku ljepotom rođenja okrunjena, osjećam moć sadašnjeg trenutka, osjećam da u titrajima anđeosko- spiralne dinamike uistinu postojim. Nošena vjerovanjem u ljepotu sretnoga trenutka, stojim na vratima vremena, na oltaru života i pozdravljam izlazak sunca da u svjetlosnom zagrljaju vječnosti osjetim rađanje ljubavi, da doživim početak vrtnje zlaćanog vretena, da začujem titraje spiralnoga sjaja iz kojeg izranja rijeka vremena. Uzdrhatala plava ljepotica lebdi tepihom svitanja i traži nestalo sunce na svojoj putanji ka kraju vremena. Noć i dan sjedinjeni buđenjem, okrunjeni zagrljajem svjetlosti i tmine dokazuju anđeosko postojanje u svijesti svemira, a ona kao zalutala lastavica savija gnijezdo u beskraju i sakriva se u njedrima te tajnovite ljubičaste ljepote. Izrasla iz ljubavi univerzuma, postade zipka čovjeku, koljevka životu koji svojim anđeoskim dlanovima dodirnu strune nebeske harfe i one zatitraše simfonijom mog, tvog, našeg vremena. Osjetih lakoću anđeoskog daha, osjetih snagu anđeoskog zagrljaja i šapućem tiho, najtiše što mogu, tu si i kada te nema ti usnulo sunce u mom ljubičastom snu, koji u tvome zagrljaju vječno snivam. Tu si i kada te nema i griješ mi promrzle obraze pogledom što gori vječnom vatrom postojanja. Koračam tišinom nebeske rijeke, uzdižem se Jakovljevim ljestvama i tražim vrelo tvog vječnog snivanja i budim usnulo sunce da odvojim dan i noć, da bude svitanje, da ljubičasti san potraje, da ljubavni zagrljaj nikada ne prestane. Ti si tu i kada te nema, čujem te vjetrom u zvuku morskih orgulja, vidim te u plesu sa oblakom, prepoznajem te u tajni sljedećeg trenutka, u treptaju još snenog oka. Ti si tu i kada te nema, tu u ljubičastom snu, u plavićastom svitanju, na dlanu s kojeg se uzdignuh u ovu putanju ka vječnosti, u ljubavi cvijetova i pčela, vjetra i peluda, lepršanja leptira i treperenju ružinih latica, granama pinija i suzama neba, u vječnom nastajanju ljepote, u neuništivoj snazi koja se rađa proljećem, živi ljetom i vjetrovima uspavana nestaje u jesenjim maglama, da zimom dotaknuta prespava umiranje i ponovo svane proljećem uvijek lijepa, majka ljubavi, energija buđenja i snivanja, rađanja i umiranja, tvojim svijetlom obasjana, tvojom toplinom ogrijana, moja predivna odora, ta čudesna, ponekad svojeglava, ali uvijek budna čuvarica snova.
Ti si tu i kada te nema, Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, tajno vremena i snago trajanja, ti nevidljiva energijo, izvoru sjaja i blještavila, nemiru ovog beskraja kojim sretna jedrim i sreću sa sretnicima djelim u ovom hramu koji nazvasmo dom, na oltaru snova na kojem cvijeta najljepši cvijet moja, tvoja, naša, njihova LJUBAV.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen