Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u galiji od snova.

Tajnovita galija u snu na me čeka,

svilenkasta jedra se iskre u mraku,

u duši šumi, romori vremena rijeka

svjetlost srca tka sunca moga zraku.

Putovanje duše ucrtava moj nemir

zvjezdane staze srčanih meridijana,

vrtnom vretena se tijelom širi svemir,

pustolovina vječna, još ne dosanjana.

Uzbuđenje, sjeta, želja oduvijek me prate,

srce, čežnom duše, svijesti određuje smjer,

u šumu oceana, čekam da se žudnje vrate

da u meni ubiju tugaljivu, nesretnu zvijer.

U dubi svijesti je kompas od spoznajnih niti,

kazaljke su satkane od struna ljubavi i mira

Osjećam, zbiva se ono što se već trebalo zbiti

buđenje davno usnulih svijesti moje leptira.

Ulazim u galiju koja tek u snovima blista.

Slušam šapat sunca dok simfoniju sklada.

Budim se svijesna, bez straha i srca čista

se topim u kapljicama ljubavnoga slada.

Ova pjesmica je iznjedrena iz osjećanja osjećaja probuđenog u izričaju čudesnog Prousta, iz njegovih misli pretvorenih u poetiku traganja za izgubljenim vremenom, iz njegove metafore kojom je univerzum našega uma nazvao galijom punom neprocijenjivog blaga. Svaki puta kada se izgubim u njegovom trganju sa tim čudesnim, svojeglavim bogom u dubini svijesti zaiskre nove sanje koje zvjzdanim slovima duše pokušavam zatvoriti u pjesmicu i odjenuti rimom koja izrasta iz mog još uvijek ustreptalog srca.

 

Tišina je tada treperila u meni, čudesna tišina slična leptirovom letu i ja osjetih želju da tišinom svojom skupljam nektar što dozrio je u srcu mom, nektar što su leptirići mali pili i nazdravljali mom unutarnjem svijetu. Osjetih toplinu te čudesne tišine i tijelom se prosu taj nektar miline, zapjenušilo je srce vrelom života i ja krenuh zemaljskim stazama gdje čekala je na me ljudska dobrota. Uđoh u polje puno lepršavog cvijeća, među latice prekrasnih boja, među zvukove razigranih pčela i dotaknuh veo istine, tajnovitu koprenu što skrivala je sva neodživljena uzbuđenja moja. Tada shvatih da sam predugo stajala na obali sreće, tražeći sreću u beskraju neba, a život jednostavan i lijep me pozivao u tajnovitu galiju leptirastih krila. Zakoračih svjesno u ocean života, spoznah tijelo dodirima vjetra, milovanjem pjenušavog morsog vala, pustih mirise da mi dušu hrane, osluhnuh simfoniju srca i odživjeh ples lepršavih leptira. Tijelo, ta Proustova galija puna neprocijenjenog blaga, me uvelo u tajnovite sfere zemaljske ljepote, pokazalo mi da se ljubav u snovima rađa i u svitanjima budna na uzglavlju čeka. Zavoljeh jutra sretnog buđenja, zavoljeh misli i sjećanja, dozvolih srcu da diše, da udiše eterični ples svitanja, da me uzdrhtalo od ljepote postojanja uvede u rijeku vremena u kojoj se žubor života širi, da osjetim lakoću svjetlosnog zagrljaja u kojem se ljubav u treptajima leptirovih krila rađa i dokazuje da je tijelo moje uistinu ona čudesna leptirasta lađa.

Slike, Vatroslav Kuliš, Freydoom Rassouli.

http://umijece-vremena.blogspot.com
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/
http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44.htm