taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 10. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u vihoru sna.







Vihor snova se sjedinjuje sa vretenom duše,
svilenkaste niti tkaju tkivo životnog kista,
kroz sjenke od snova ka izvoru sreće puše
da u sjećanjima slika ljubavi zablista.

Tad osjećam svemir i ja smo cjelina
grli nas prapokret, drhtaj duši mio,
vihorom se širi, tijelom vrije toplina.
Da, to se život od ljubavi u vihoru zbio.

Vrti se nebesko vreteno, vrtnjom tuge kida,
sjedinjuje se s dušom u svjetlosnoj cjelini,
tkivom tim svaku ranu srcu nježno vida,
u vihoru sna iskri ljubav u vječnoj bjelini.

slika, Freydoom Rassouli

Keine Kommentare: