taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 19. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju nebeskog rapsoda.









U prividu vječnosti  titra ljubav, stihom dotaknuta

melodija nedopjevana, sonata samo srcu znana,

dušom skladana, ritmom vremena  potaknuta

 muzika svijetla, nebeske staze osunačana strana.


Šamani bubnjevima daruju  sreću  i smijeh

svaki titraj vjetra donosi ljepotu sa visina,

u kozmu ne postoji tuga, patnja i grijeh,

samo titraji kristala, učitelja moći tišina.


Dlanovi nebi prebiru po strunama nutrine,

u vrtlogu sfera duša svira rapsodiju nježnu,

zlaćana spirala uranja u nebeske visine,

poezijom kiše iskri  želju ljepote žednu.

Osluškujem šum vjetra u krošnji prastarog bora na obali oceana.  Čujem šapat njegove krhkosti, gubi se u urliku pjenušavog vala koji udara o hrid vremena. Vjetar je moćnik visina,vladar nad jarbolima izgubljenih galija u stihiji vječnosti.  Postajem ukrotiteljica orkanskih naleta, pripitomljavam razularenost, zaustavljam njegov bijes. Uranjam u vrtlog spiralne dinamike, postajem moćnicom njegovih pokreta.
Zlaćani zavijutci, tanane superstrune, titrajima nebeskog orkestra sviraju tankoćutnu simfoniju univerzuma. Ona inače nečujna glazba nebeskih sfera odzvanja kao preludij ka  Bachovim  sonatama.
Muzika iznjedrena iz uterusa kozma uranja u čujnost.
Pitam se jesu li veliki skladatelji, kao davno Pitagora, uistinu čuli te akorde? Je li Mjesečeva sonata uistinu zrcalo titraja mjesečine    
Koji nebeski zvukovi se kriju u odi radosti?
Da, treba razumjeti govor neba, slušati jezik oblaka, munja i gromova. Tada strune nebeske gitare stvaraju riffove koje sretan glazbenik ispisuje zemaljskim notama.  
Koji istančani tonovi se kriju u poeziji drevnih oceana Mogu li se zvuci morskih orgulja pretočiti notospis crkvenih orgulja?
Promatrala sam igru boga vjetra i sjeverne zore... aurora borealis titra rapsodijom boja.
 
Čuju li sretnici tu drhtavu glazu?...

 

slika, Danijel Ciriack

Keine Kommentare: