Mona Lisa, to prekrasno i u našoj svjesti vječno živuće lice, svojom savršenošću dokazuje matematički odnos, koji cjelinu dijeli, ali u istom trenu ni jednom djeliću ne oduzima osobnost. Taj matematički odnos nazivamo zakon zlatnog reza iz kojeg u izvire dinamika i širenjem zlaćane spirale ostvaruje harmoničnu cjelinu. Osmijeh na licu stoljetne dame se zakonom zlatnoga reza sjedinjuje sa njenim dlanovima, djelovanje mozga se širi zlaćanom spiralom i dinamikom senzomotoričkih puteva sjedinjuje svijest i dlanove. Ruke su produžetak misli, one osjećaju, one nas brane i hrane, njima gledamo i slušamo, njima osjećanje osjećaja pretvaramo u zvjezdana slova našega neba u izričaj koji zrcali našu dušu, njima volimo druge i njegujemo sebe. Na našim dlanovima blješti očima nevidljiva Božja iskra koja nas usmjerava u našem stvaralaštvu, iskra kojom palimo luči na stazama našeg malog univerzuma. U godini 1202., razdoblju cvata gotike, Leonardo iz Pise zvan Filius Bonaccio (sin Bonaccijev, mi skraćeno izgovaramo Fibonaccio) je, vjerovatno potaknut teorijom o zakonu zlatnoga reza, jedno vrijeme proučavao razmnažanje zečeva i došao do zaključka da i oni u održanju vrste slijede taj prirodni zakon. Počeo je brojati i zapisivati sume novorođenih zečeva. Počev od prva dva zeca, broj novih zečeva je rastao slijedećom progresijom:1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89... Svaki slijedeći broj jednak je zbroju prethodna dva. Omjer svih susjednih članova je jednak: 1,618... , a to je broj Phi koji je postao simbolom matematičkog omjera zakona zlatnog reza. Taj niz danas nazivamo Fibonacciov niz i njime povezujemo djelove nečega u cjelinu i razumijemo izreku da je cjelina više od sume njenih djelova.
Omjer zakona zlatnoga reza pronalazimo u svugdje u prirodi, Puž "Nautilus" svojom kučicom to dokazuje. Pogledamo li pravougaonik i slijedeći dinamičku spiralu umanjujemo li pravougaonike do najmanjega spoznajemo da je puževa kućica izrasla iz Fibonaccievog niza. 2, 3, 5, 8, 13. 
Isti taj niz u omjeru Fibonaccievih brojeva su neuroznanstvenici odkrili pri istraživanju djelovanja ljudskog mozga u mikrocjevćicama koje izgrađuju i čine skelet moždanih stanica, koje svojim djelovanjem posjećaju na lepršavi let leptira svilenkasih krila. Naše misli, osjećnja i osjećaji, emocionalna energija našeg postojanja izvire u dubini nađeg malog univerzuma i vrtnjom nebeskog vretena se pretvara u spiralnu dinamiku energije kojom mislimo, kojom volimo, kojom se pokrećemo. Čovjek je mjera svih stvari, to su spoznali već antički mudraci, čovjek u sebi nosi cijeli svijet, to su nam dokazali neuroznanstvenici, čovjek u čovjeku izrasta iz vječne spiralne dinamike kozmičke energije koja povezuje univerzum i čovjeka."Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Zlatni rez" str, 33.
Slike, Leonardo da Vinci, Josephine Wall, Daniel Chiriak
http://zlatni-rez.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen