taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 28. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše pod zvjezdanim nebom uma.






Prisjećam se davnog putovanja snovima, pjesnik i ja zagrljeni svjetlosnom muzikom Pitagorinih nebeskih sfera odlepršasmo u bezvremenost vječnog božjeg sna. Beskrajem su nas pratile zvijezde padalice, skitnica mjesec je svojim srebrenim sjajem te suze svetoga Lovre pretvarao u cvijetove i bespuće pretvarao u kristalni zamak svijesti. Ptice vemena su lebdjele s nama i ja osjetih kako se u mojoj duši gnjezde, kako njihovo perje nježnim treptajima moju Amagdylu miluje, sve moje unutarnje strahove smiruje i emocionalnom inteligencijom moju svijest obdaruje. Osjetih carstvo svevremene tišine, osluhnuh šaputanje unutarnjeg svijeta, začuh kako u dubini duše svjetlosna muzika sa simfonijom univerzuma sonatu od ljubavi rađa. Iz zagrljaja željene blizine izroni treperava leptirasta lađa i ponese nas u prostranstva srcu i duši slađa, u širine univerzuma uma u kojem su se sedefaste školjke spoznaje otvarale i bisere osjećaja rađale. Na tom osjećajnom balu se tonovi sreće razlijevahu, po zvijezdama unutarnjeg neba pretakahu i skladajući rapsodiju čudesnih boja brzinom bržom od svijetlosti eone preskakahu stvarajući uvijek nove, uvijek svjetlije, uvijek snažnije osjećajne slike osjetilno- spoznajnog sloja. U blještavilu nebeskih nota sretosmo već davno odlutale duše, vidjesmo kako s dolazećim dušama lepršavo kolo vode, osjetismo lahor ljubavi i dozvolismo mu da kroz naše duše puše, da nas odnese u zagrljaj željene svjesnosti slobode. Na strunama svemirske harfe nevidljivi prsti nam svjetlosnu muziku daruju i mi osjetismo da je anđeosko biće u nama samima sudionik nebeskog orkestra, da ono u osjetilno- osjećajnom svijetu caruje, da njegovim titrajima ljubav u nama vjekuje. Spoznasmo da njegova snaga silu gravitacije pobjeđuje, da nas ono nosi kroz Danteove krugove ka željenom raju, da nas ono sa univerzumom povezuje.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Misaone slike" str, 103.

Slika, Josephine Wall.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/pozornica-trenutka-to-je-tamna-materija.html

Keine Kommentare: