taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 7. Oktober 2010

Varijacije ne temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju svjetlosnog prabića.






Napisano u trenucima previranja, u vremenu traženja izričaja osjećanja osjećaja, u treptaju oka sretnih snoviđenja danas iskri onu tajnu želju da u titrajima zlaćane spirale pronađem vrulju osjećajnih ponornica. Tražila sam izvor, lutala monografijama, zaustavljala se u svjetskim galerijama, a ljepota i izričaj majstora kista je bio uvijek tu, uvijek u blizini, u zagrljaju istinskog prijateljstva. Promatram slike Vatroslava Kuliša, čujem naše razgovore o snazi zakona zlatnoga reza i uranjam u lijepe uspomene koje mi se smiješe iz njegovih slika. Pričinja mi se da doživljavam teleportaciju i da se sjedinjujem sa Vatovim osjećanjima osjećaja i osjećam svjetlosni zagrljaj anđeoskog prabića, ljubav ogrnutu nebeskom toplinom, utopljenu u nektaru, u kapljicama sreće, u okusu drevnom, u vječno sanjanom božanskom piću. Očima nevidljiv i vidljiv srcem mojim, Anđeo čuvar nad dušom vječno bdije, a kad tužne misli u srcu se roje, sjećanja, ta vječna straža na vratima vremena, u srcu srcem svojim nove snove snuje. Uranjam u vrtlog iskričavih kapi, osjećam snagu umjetnika kista, u svakom potezu čujem šaptavi glas njegove svjetlosti i osjećam ljubav, nadahnuće koje sve, baš sve pretvara u poetiku sretnoga trenutka spoznaje. Vidim ljubav ogrnutu ljepotom slikarevog sna, Ljubav koja ljubavlju svojom, ljubav moju od neželjenih, nepoznatih uljeza brani. Anđeo čuvar, čuvar mojih tijela, očima nevidljiv, ali dušom vidljiv, sjenka duše moje, srcu straža vječna, ponekad ne znam je li doista Anđeo ili samo moje duše sjena. Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, sjeno sjene duše moje snene, hvala ti što živim i što sjenom duše svoje snene radost života i pjenu sretne pjene, u pjenu radosne pjene, pjenušavom snagom svoje duše snene pretvaram u ljepotu vječne božje pjene. Vidim te srcem, čujem dušom tvoje poruke snene
"Neboj se dušo, mi ćemo zajedno ubijati tugu, pobijediti besane noći, ugasiti strah u radosnoj kupki božanske pomoći."
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi očima nevidljiv, srcem mojim vidljiv, ti vječni stražaru na portama duše, ti vječna stražo na porti života, sjenko duše moje, hvala ti jer zauvjek čuvaš, u božjem snu, sanjane snove.


Slika, Vatroslav Kuliš.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28892

Keine Kommentare: