Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju boga Sunca.

Po Egipatskom horoskopu me štiti drevni bog sunca, RA i svojom šaputavom svjetlosti mi poziva u daleki kameni grad, u kalendar vremena i tu mi govori,
"Vaše emocije su delikatne, odmjerene, pune pažnje i ljubaznosti. Sigurno je da nećete imati problema naći osobu svog života, jer ste vi sami osoba koja je idealna za život udvoje. Romantična atmosfera na početku veze vam je neophodna, jer ne možete zamisliti osvajanje u nekoj neprikladnoj atmosferi. Možete se predati, iako nikada ne gubite prisebnost. Ne osvrćite se previše u prošlost, jer je zahvaljujući nepresušnom šarmu vaša budućnost svijetla." 
Među kamenjem drevnoga grada osjetih odkucavanje unutarnjeg sata, osluhnuh šaptavu svjetlost vremena i zakoračih u bezvremenost sretnog trenutka spoznaje.

Često osjećam da se sunčano biće ugnjezdilo u bumbaku svijesti,

čutim kada iskri snove, kada tkivom spozanje stvara misaoni slap

naslućujem kako zagrljem energije i materije, kristalima krv hrani,

osluškujem kako svjetlosnu muziku duše pretvara u osjetilnu kap.

U kvantnom polju punom žudnje, čežnje i želja tugu iskri u toplinu

uzburkane trnce pjenušave sreće svojim dlanovima razlijeva tijelom,

neugodne osjećaje dodirima svojim, tananom svilom mijenja u milinu

i dokazuje da postojim u vrtlogu nebeskog vretena osobnošću cijelom.

Univerzum svijetla se njegovim dahom svim čelijama širi, ubija tminu

misaono-osjećajno- osjetilnim labirintom se razlijeva milozvučan poj.

U zdanju u kojem sve tajne milovanjem svjetla prelaze u novu istinu

Anđeosko biće mi umilnim glasom šapuće, tvoja duša je sve- mir moj.

Tada spoznajem da jedino čovjek, samoga sebe osloboditi može

od sotonskih misli, od tugaljivih snova, od nesreća i duše straha

jedino čovjek može šapnuti hvala ti Anđele što se ljepote množe,

šaputavom svjetlosti sebe oslobađa od oluja i unutarnjeg kraha.

Šaputava svjetlost anđeoskim glasom, postojano svjedoči o svemu,

o danima koji su u ratovima zvijezda misaonog uma već prohujali

o ljutnji, bijesu, mržnji, nekom smišljenom nevidljivom problemu

o uraganima koji su titrajima leptirovih krila tijelom dugo strujali.

I sve u ime nečega, što se nekad skrilo u zagrljaju umjetnoga sjaja

sve zbog neznanja koje slijepim vjerovanjem uzdiže energije ratne

sve zbog neosjećajnosti i neosjetilnosti snage vremenskog beskraja,

sve zbog taštine, pohlepe i žudnje za posjedovanjem medalje zlatne.

Unutarnji lahor se budi napinjući kristalnoj galiji svilenkasta jedra

anđeosko biće dodiruje strune svijesti i isplovljava u bespuće virtualano

svjetlosnim nitima uranja u daljinu i širinu, dodiruje kristalom njedra

sidri se u luci u kojoj se svjetlošću otvara moje srce tugom zatvoreno.

U zaborav su pale neke druge duše, izgubile su se u sunčevoj dobroti

izblijedile su riječi, uvrede, sotonski planovi, zamjenile su ih srca vizije,

zagrljena stvaralačkim umom svevremena ja u virtuali sanjam o ljepoti,

slobodna opraštam sve, više nepostojeće, zloće i virtualne hipokrizije.

Slike, Josephine Wall

http://umijece.vremena.blogspot.com/