Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u drevnim utopijama.

Što je tamna materija, a što je tamna energija? One čine 95 procenata univerzuma, a mi još uvijek ne razumijemo i neznamo što su one, odakle su došle i kamo se šire. Ako je ovaj svijet uistinu trenutak velike gala predstave na pozornici svemira, ako smo mi tek izvođači božjom rukom ispisanog scenarija onda živimo ovaj život vjerujući da se u nama samima kriju sve napisane utopije, da se u nama iskri Platonova Atlantida, da u sebi nosimo grad sunca, igrajmo srcem i dušom ovu premijeru jer repriza je još uvijek nenapisana utopija o kojoj tek možemo sanjati.

Izgubljena u vremenu, rođena u jednom drevnom snu

u dubini vječnih oceana, otok sreće, utopija svima znana

zarobljena u željama, stisnuta na besakrajnoga mora dnu

nestvarna, a stvarana, željena zemlja još iz antičkih dana.

Oplakivana, opisana, opjevana, oslikana, zamišljana,

putniku nedohvatan dalek cilj, pustolovu tek mala bova

za sidrenje duše u nepreglednom beskraju Tihog oceana,

u vječnosti srcem srcu dijaloga i davno napisanih slova,

zaštićena kapljicama nedosanjane sreće, duši znana

Atlantida se još uvijek krije u dubini čovjekovih snova.

Taj daleki otok, nedosegnuta točka vječnog mira

uzdrhtala srca poziva u zagrljaj spokoja i sreće,

a strune trepere, nebeska joj harfa himnu svira,

sirene pjesmom zaluđuju vjetar što jedra pokreće.

čarobni zvuci dodiruju želje, svaka nota srce dira,

u dubini duše snene čovjek živi svog svemira proljeće.

U Campanellinoj državi sunca vlada snaga koja spaja elemente u čvrstinu postojanja, mudrost kozmosa utkana u misli drevnog filozofskog uma, utopija koja nas navodi da živimo u skladu s tajnovitim  zakonima i energija ljubavi koja nas oplemenjuje svjesnom spoznajom o sreći da živimo na plavoj planeti.

Vrijeme je prohujalo s milijardama godina, nerazmišljajući o energiji koja se pri tome oslobađala i stvarala trenutke, minute, sate, dane, godine i tisućljeća. Homo Sapiens Sapiens je zavladao plavom planetom i spoznao snagu koja je planetu odvojila od tamne energije, snagu koja je pomogla sunčanom svijetlu da u tamnu materiju udahne život, spoznao je i da se to dogodilo u doba kada je univerzum još bio gust i svijetliji nego što je danas. No, što je snaga koja svijet u njegovoj unutrašnjosti drži zajedno to je pitanje koje još uvijek traži odgovor. Negdje davne 1666- te godine jedan je mladi čovjek sjedeći pod jabukovim drvetom promatrao zreli plod kako leti ravno prema zemlji. Počeo je razmišljati zašto je to tako i zašto zrela jabuka nije poletjela u nekom drugom pravcu ili zašto nije ostala lebdjeti u zraku. Mladić je zaključio da sila koja plod vuče ka zemlji dolazi iz zemlje same. To je snaga koja se ispoljava u privlačenju masa krutih stvari i jača i slabi u odnosu na težinu tvari i udaljenost među njima, to je prva od četiri osnovne sile, naša dobro poznata ali još uvijek nedovoljno objašnjena, gravitacija. Homo Sapiens Sapiens je uspio nadjačati tu silu i vinuti se u univerzum i zahvaljujući njoj se uvijek uspješno vraća na plavu planetu. Tamo u beskonačnom prostoru on prepoznaje vidljivu materiju, ali prostor u kojem se kreće i energiju koja taj beskonačni prostor stvara još uvijek nije uspio spoznati. Ta egzotična materija koju ne vidi i fantomska snaga koju ne osjeća zaluđuje Homo Sapiensa Sapiensa, ali ga u isto vrijeme potiče na razmišljanje o njima. I možda je ipak, nesvjestan toga, svojim razmišljanjem i stvara.

Slike, Wasilliy Kandinski, Gilbert Williams, Vladimir Kush

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/pozornica-trenutka-to-je-tamna-materija.html