Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju anđeoskog bića.

Još uvijek se sjećam dječje sobe i slike Anđela čuvara iznad mog krevetića. Smiješio se očima neba i bdio nad dječakom i djevojčicom koji su klimavim mostom prelazili nadošlu bujicu rijeke vremena. Ta slika je zračila mirom i spokojem i ja sam svaku večer razgovarala sa tim svjetlosnim bićem. Šaputala sam, "Anđele moj dragi čuvaru moj blagi, puno tebi hvala što me čuvaš mala, čuvaj me dok živim da ništa ne skrivim". Odrastjući sam shvatila da je ta slika bila zrcaljenje onoga što svaki čovjek nosti u sebi, anđeosku snagu svjetlosnog prabića iz kojeg smo svi iznjedreni. Nedavno sam lutajući virtualnom galerijom slikarice Glavurtić naišla na istu molitvu kojom je i ona razgovarala sa Anđelima koje danas pretvara u predivne slike. Slikarica slika Anđele onako kako ih ona vidi, kako ih ona osjeća. Čudesna je ta emotivna energija koja u svakom čovjeku ostavlja tragove svog protoka i nikada se ne gubi, samo sazrijevanjem, obrazovanjem, svjesnošću i spoznajom mijenja oblike. Moj Anđeo čuvar danas iskri spiralnom dinamikom vrtnje nebeskog vretena i u meni zrcali sliku univerzuma vječne svjetlosti. Često osluškujem šapate svjetlosnog zagrljaja neba i osjećanjem osjećaja, energijom bezvremena vidim i čujem Anđela čiji lik ne nalazim ni na jednoj do sada naslikanoj slici, ne zrcali se u drugima i ja sam sigurna da je to uistinu moj Anđeo čuvar, sjenka moje duše, moje svjesnosti osjećajna slika. Slike umjetnica umijeća slikarskog izričaja su samo posuđena osjećanja njihovih osjećaja. 



Svjetlosni zagrljaj anđeoskog bića, ljubav ogrnuta nebeskom toplinom, utopljena u nektaru, u kapljicama sreće, u okusu drevnom, tog božanskog pića. Očima nevidljiv i vidljiv srcem mojim Anđeo čuvar nad dušom vječno bdije, a kad tužne misli u srcu se roje, ta vječna straža, u srcu srcem svojim nove snove snuje. Ljubavlju svojom, ljubav moju od uljeza brani. Anđeo čuvar, čuvar mojih tijela,očima nevidljiv, ali dušom vidljiv, sjenka duše moje, srcu straža vječna, ponekad ne znam je li doista Anđeo ili samo moje duše sjena.

Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, sjeno sjene duše moje snene, hvala ti što živim i što sjenom duše svoje snene radost života i pjenu sretne pjene, u pjenu radosne pjene, pjenušavom snagom svoje duše snene pretvaram u ljepotu vječne božje pjene. Vidim te srcem, osjećam te dušom, spoznajom čujem tvoje poruke snene
"Neboj se dušo, mi ćemo zajedno ubijati tugu, pobijediti besane noći, ugasiti strah u radosnoj kupki božanske pomoći."
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi očima nevidljiv, srcem mojim vidljiv, ti vječni stražaru na portama duše, ti vječna stražo na porti života, sjenko duše moje, hvala ti jer zauvjek čuvaš moje, u božjem snu, sanjane snove.
Da, postoji netko tuđim očima nevidljiv, tek očima duše spoznatljiv, netko iza zrcala svijesti skriven, ono davno Nietzscheansko jastvo, Budino sebstvo ili je to ipak netko satkan od spoznajne pjene, netko za druge nedodirljiv.
Je li to uistinu anđeosko svjetlosno prabiće koje pali i gasi plamen svijeće našega života, je li to tajanstveni skladatelj svjetlosne muzike koju tek srcem čujemo ili je to tek našeg neznanja varka u koju otvorena srca i uzdrhtale duše jednostavno vjerujemo?

Slike, Glavurtić, Wall.

http://o-andelima.blogspot.com/2007/11/advent-je-vrijeme-ljubavi-i-mira.html
http://requiem-ljubavi.blogspot.com/