Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zrcaljenju paralelnih svijetova.

Šapat svjetlosti zvijezde pod kojom sam rođena je utihnuo, nestao je u svemirskoj tami, moj pogled sada nova svjetlost mami i u mojoj duši poeziju novih ruža piše, u sjaju svom uvijek novu oluju mojih sanja njiše. Osluškujem melodiju sa rajskih poljana moga neba, šum valova moga malog oceana, čujem melodiju sonate od snova, titraje simfonije boja, rapsodiju skladanu dušom drevnog rapsoda, onog anđeosko- vilinskog prabića koji na kapijama moga vremena bdije i mom vječnom neznanju se kao drevni mudrac smije. Čujem osmijehe mog unutarnjeg neba, slutim svitanja i sutone mog malog sunca, vidim ono što ne vidi nitko, razumijem poruke koje mi svjetlosnim signalima šalje, ispijam nektar koji tijelom teče, to božansko piće pitko i sretna uranjam u njegove zagrljaje koji me odnose u novih snoviđenja iskričave halje. Na tom misaonom putovanju nutrinom i bezvremenom me miluje tkivo nebeskoga svoda, osjećam poslanje kristalnoga mosta, postajem Rainbow biće i čujem korake duše, osjećam ritam njenog nezemaljskg hoda, ples svjetlosnih niti satkanih vrtlogom tajanstvene materije zlatnoga vretena. U daljini osjetilno- osjećajnog svemira jedna misao se u nebesku pticu pretvara, čarobnu bijelu golubicu koja moju svijest odnosi u sanjane daleke svijetove u kojima susrećem osmjehe naših praotaca, prepoznajem njihove misli i osjećaje utkane u kozmičke cvijetove i spoznajem svevremenost ljudskog vjerovanja i neprolaznost svjetskoga znanja.

Tu na paperju mekom, vječnoj postelji satkanoj od lepršave misaone svile osjećam toplinu čovjekovih vječnih sanja, slutim vrtlog zlatnoga vretena, spiralnu dinamiku vječnog postojanja. U zagrljaju nebeskog kotača blješte zvjezdana zrcala u kojima se ogleda život nas zemljana. Da, mi smo istovremeno tu i tamo, naša lica se zrcale u očima neba, naše misli tkaju crnu tvar, osjećaji postaju kozmička energija koju nam svemir samozatajno vraća kristalnim suzama i lahorom bezvremene ljubavi. Univerzum diše ritmom našeg srca, voli snagom naših žudnji, miluje nježnošću naših dlanova, živi snagom naših želja. Mi nosimo u sebi snagu zakona zlatnoga reza, dinamikom zlaćane spirale se u nama zrcale oči neba, u našim mislima se kriju misli pradjedova, u našim osjećajima se iskri ljubav, nebeska energija, našim tijelom se širi svjetlost, ta sveta krv univerzuma. Mi u sebi nosimo kapljicu sa tajnovitog izvora iz koje niču kristalni cvijetovi u kojima se ogledaju svi sanjani paralelni  svijetovi.

Slika, Josephine Wall, Freydoom Rassouli.

http://umijece-vremena.blogspot.com/