taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 10. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zakonima sanjajuće knjige.





Lutam stranicama sanjajuće knjige,
čitam tajnom rukom ispisane rime,
redaju se stihovi ljubavi, tuge i brige,
a svaki redak u sebi krije ljubavno ime.

Svilenkaste niti istkane snovima burnim,
svjetlošću iscrtane misli, nebeski plodovi.
Korice kriju tajne izrasle dodirima žurnim,
u točkama gdje se miluju nebeski svodovi.

Neispisani kozmički zakoni, a srce ih čita,
šaputajućom svjetlosti da ne čuje nitko,
duša osluškuje, uživajući eonima skita,
uranja u istine i mudrosti upija tad pitko.

Smiješim se, osjećam snagu svijesnog izbora,
dozvoljavam umu da svrhu postojanja dozna
naslućujem, svatko svoju stranu ispisati mora,
smisao se tek življenim životom uistinu spozna.

slika, Vatroslav Kuliš

Keine Kommentare: