Titra sveto svijetlo pred očima duše i vodi je putevima snova, Ouspensky nam šapuće o četiri tijela. Duša duši duše u zagrljaju s dušom zvjezdanoga krova, ljudskog bića snaga sve granice briše, božjim snom zagrljena, u zagrljaju snenom duša naša bdije, ta čudesno nevidljiva svjetlost srcem srcu o ljubavi piše.
Zvjezdano je tijelo, Božjom iskrom okrunjeno alfa, omega, aleph i kabala sveta, vječna vrtnja neba.
Sjedinjenje, pobratimsvo duša u jednoti svijeta, u svemiru snenom tek dušom duše svoje, uzdahom neba i izdahom duše sjedinjeno, tijela naša u samsari traju, u tom čudesno nevidljiviom sjaju. Iskri život sneni snatreći ljepotu u uzročnom tijelu suncem obasjani ciljevi nas mame, sjećanja nas zovu, uspomene davne u treptaju oka svjedoče nam našega života dobrotu.
Duševno je tijelo dušom osmišljeno.Ouspensky šapće, slušaj treptaj snova u njima se krije glas drevnih pradjedova. Misao je tvoja iz njihovih duša u tvoju dušu sjedinjena,otvori okna njena, ona treba sunce,
tebe ona treba da beskrajem zvjezdanoga neba sa zvijezdanim tijelom sjedinjena, uzročnim oplemenjena
osjećaje, te plodove življena života u sedefu srca u bisere pretvara.
Fizičko je tijelo umjetničko djelo, priroda je pobijedila prirodu u sebi. Etera, boginja života eteričnom ga ljepotom od etera odvaja. Sofija je materiji udahnula dušu i svjetlosnim ga zagrljajem sa vječnosti spaja.
Ouspensky nam šapu će o četiri tijela, četiri nevidljiva, četiri različita svijeta u svjetlosnom zagrljaju neba, svijetlo nad svijetlima zrcali se dušom, tom čudesnom misterijom neba.
Picasso je u jednom intervju rekao: "Ja sam davno prestao preslikavati ono što sam vjerovao da moje oči vide. Kada mislim na neki predmet vidim ga mojim unutarnjim očima i on je drugačiji od onoga što vide moje oči kojima vidim ono što i drugi vide".
Ta izjava jednog od najpoznatijih svjetskih slikara me potakla na razmišljanje o metaforama i obnavljanju misaonih slika koje su od samog početka postojanja ljudske vrste utjecale na razvoj uma i nastajanje pojmova koji su stvarali jezik kojim se služim.
Picasso je slikao ljudska lica i tijela gledajući ih svojim unutarnjim očima, doživljavajući ih iz perspektive svog utjelovljenog uma u svim njihovim, za stvarno ljudsko oko, skrivenim dimenzijama, slikao je svoju svjesnu spoznaju, a ne reprodukciju onoga što su njegove stvarene oči gledale. Prateći literaturu o razvoju neuroznanosti i istraživanja mozga spoznavala sam veličanstvenost Picassovih djela i otkrivala sve više u tajnovitosti moje svjesne spoznaje. Promatrajući njegove aktove postajala sam njihovim središtem i tako bih se misaono nalazila u čudesnim prostranstvima moga tijela. Zatvorivši oči pokušavala sam gledati samo umom, pa zamišljajući ono već viđeno otkrila da ljudski mozak vidi predmete i događaje na sličan način kako ih je vidio i crtao Picasso. U glavi mi je nastajala galerija zamišljenih višedimenzionalnih slika u čijem središtu je uvijek bila svijest o mom postojanju u tijelu. Krenuvši na to misaono putovanje postala sam promatračem sebe same, a onda slijedeći novootkrivene znanstvene zakonitosti postavila svoju svjesnu spoznaju u središte zbivanja učinivši je promatračem onoga što se u mom tijelu zbiva. Upoznah sva svoja tijela i njihova lica u zrcalnim neuronima svijesti i dozvolih im da svako za sebe živi svojim životom.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Svijest o tijelu" str, 85.
http://svijest-o-tijelu.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=15928
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen