taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 13. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše na svjetlosnim vratima vremena.






Ka vratima vremena sudbina nas vodi,
trnovita staza koju čovjek preći mora,
dok duša bezvremenom ka njima hodi
krijući u sebi kristal iz nebeskih dvora.

Života stazom rasulo se zlatno sjeme
i mirisni trag sreće putem nas prati,
biserni cvjetovi za sva ljeta, sve zime
da dolazeću dušu vječnost prihvati.

To putovanje je čin nadzemaljske volje,
put ucrtan tajnom šifrom našeg rođenja,
upisan u svako iskreće enegetsko polje,
utkan u spiralni vrtlog svih snoviđenja.

Na putu se zrcali svrha postojanja,
ogleda se život tajnovitim redom,
zbrajaju se znana i neznana poslanja
i sve se odigrava savršenim slijedom.

Sudbinska staza se uzdiže ka Vrhu
koračanje njom ne poznaje daljinu
svaki korak ispunjava svoju svrhu
dosežući daleku, al željenu blizinu.

Mudrost života se pokretima kroji,
u prvom i zadnjem se istina krije.
Korake nam suđenica putem broji,
svaki korak nutrinjsko sunce grije.

slika, Vatroslav Kuliš


Keine Kommentare: