Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše upisana na smaragdnoj ploči.

Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje Tabula smaragdina. Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline. Danas često zaboravljamo sjedinjenje Lune i Helija, zaboravljamo to čudesno alkemijsko vjenčanje iz kojeg se rodio svijet i pričinja nam se da je svijet bezdušna mašina kojom je čovjek samo racionalno upravlja. Čudesan svijet stvaralaštva, svijet tajnovitih snaga je postao san koji se susreće u vječnim melodijama i u pjesmama.

 

Na smaragdnoj ploči iz davnine mnogi zapisi postoje

Mudrost drevna, želje, prvim pismom ispisane rime

Bez korica, bez uveza na drevnoj ploči smaragdne boje

Sjedinjena mistika I znanje zagrljaj koji nosi vječno ime.

Na smaragdnoj ploči se zrcali istina svih davnih života

Ogleda se stvarnost treptaja oka, iskri istina u ovome trenu,

Odaje nam što je bilo, što će biti i gdje se krije rajska ljepota

Ponavlja se vrtnja nebeskog vretena uvijek u starom refrenu.

Slova ispisana snagom, šaputavim svjetlom zvjezdane duše

Tko bi gori sad je doli, davna, uvijek nova, uvijek ista misao

Misao koja pokreće, misao do misli, djela koja grade ili ruše

Rečenice satkane od riječi koje od davnina traže života smisao.

Na smaragdnoj ploči šute misli i šutnjom svojom daruju mir,

nevidljiva duša kristalima zelenoga sjaja daruje životno polje

svaki treptaj oka, svaki titraj svijesti pretvara u alkemijski pir,

svaku dušu koja spozna drevnu istinu pretvara u biće dobre volje

Tabula smargdina nema prologa, nema uvoda, ni kratkoga sažetka

Nitko do sada nešto takvo kristalno jasno, tako istinito napisao nije

ona je zrcaljenje bezvremena sa početka priče bez poznatog svršetka

iz nje oduvijek i zauvijek samo šaputava zelenkasta svjetlost sije.

Čovjek, čarobnjak, opsjenar, živi svoje iluzije, svoje apsurde sanja, čovjek to čudesno zrcalo svijeta dotaknut Sofijinim snom protkan krvotokom boga diše ritam i živi pokret tek probuđenog svijeta u kojem njegova duša eonima luta. To najfinije tkanje, tvar svemira utkana u srce veze još uvijek zlaćanu čipku života s ljubavljnom niti nedosanjanog sna.
Gdje počinje to veliko klupko iz kojeg, kao pahuljice snijega između niti dnevne svijetlosti, izrastaju čvorovi sudbine, i kao nestašna djeca traže srce tog tvorca čudesnog sna. Tko zna kuda nas nosi svileno tkanje, satkano tisućama čvorova sreće i tuge, ljepote i boli, oplakano i opjevano. Tko zna kada i kako će svršiti čarobni let kroz eone, u kojem vremenu ćemo prestati tražiti put u blještavom krajoliku vječnoga božjega sna.
Hermetičari, nasljednici ideja Hermesa Trismegista, od Platona, preko Pika de Mirandole do Ficina, vjerovali su da je svjetlost božanski krvotok, a njihovi nasljednici, srednjovekovni alkemičari Paracelzus i Agripa od Netelshajma ili kasnije Mesmer i Kircher izvodili su prve eksperimente prilikom kojih su iskrile nove iskre i rađao se elektricitet. Benjamin Franklin, Luigi Galvani i grof Aleksandro Volta, pioniri otkrivanja i obuzdavanja famozne božanske energije, pretvoriše božju krv u nama u dohvatljivu svijetlost koja nam govori o ljubavi.

slike, Freydoom Rassouli

http://dinaja.blog.hr/2009/04/1626129460/tabula-smaragdina.html
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2009_09_08_archive.html