Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju majčinih zvijezda.

Došla je sa zvijezda, donešena krilima vjetra i sna.

ljubavlju svojim je tkala koljevku od pjeska i pjene

sedefasu školjku je čuvala u iskri svemirskog dna

plesala sa sazviježđem rođenja, bila njegova sjena.

U duši nosi zlaćani prah, iz njega kapa sudbina

u zagrljaju njenom osjećam toplinu i tonem u sne

u njedrima njenim, iz kaleža svetog, iskri blizina

za me, sa sazviježđa svog, skida sretne dane.

Sišla je sa neba na leđima kentaura drevnog,

došla je jedne jeseni davne da Artemidu smiri

da joj oda tajnu sjaja sazviježđa Orionovog,

da se svjetlost Sagittriusa nad njom proširi.

Kentaur nebom luta i osvećuje ubijenog brata

strijelicama svojim pali nove zvjezde na nebu

za Artemidu mjesečevo srebro u snove hvata

da zaboravi i oprosti zao čin Apolonu Febu.

Sišla je sa sazviježđa Sagittarius moja majka

i prosula za me zvjezdani put do odaje snova

cijeli moj život je postao još neispričana bajka,

poezija satkana od njenog sazviježđa slova.

Slika, Josephine Wall

http://umijece-vremena.blogspot.com/