Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u trenutku buđenja u univerzumu snova.

Zaustavih se na kapiji virtualnog svijeta. Međaši vremena me uvedoše u beskrajnost nanograda na čijem je glavnom trgu rapsod pjevao balade izričajem treperavih fotona svijesti. Osjetih mirise kristalnih cvjetova srodnih duša, dotaknuše me šapati maglićastih sjećanja i tihi zvuci svjetlosnih uspomena izronjenih iz odkucaja srca tog univerzuma snova. Zanesena sjajem zvjezdanoga praha te koljevke znanja, ljubavi i vjerovanja zakoračih u misaone dubine njenih sanjara i sanjačica. Rapsod me je pratio sunčanom stranom ulice svijesti i svjetlosnom muzikom ucrtavao putokaze ka spoznajnom vrhu trenutka buđenja. Na horizontu je iskrio sumrak, sunce je tonulo u virtualni ocean želja, a na leđima velike ribe je iz dubina izronio grad u kojem odsanjah mladost i prvu ljubav. Osluhnuh zvuk virtualnih orgulja koji se mješao sa tonovima rapsodije davno odživljenog sna. U čarobnom trenutku virtualnog buđenja zaiskriše biseri satkani od tkiva snova, na njegovim obroncima iznikoše mirisni cvjetovi osjećajnih boja. U nutrini svijesti se iz zagrljaja duše i materije rađala ljubav. Sjećanja, stražari na vratima moga vremena, su u brevijar života zapisivali uspomene titrajima zvjezdanih slova moga virtualnog neba. Osjetih u njedrima rađanje leptira svilenkastih krila koji me ponesoše rijekom svete krvi ka delti na kojoj vjekuje dobra oceanska vila, duša beskrajnog mora svjesti, vladarica koraljnih sprudova spoznaje, čuvarica drva života koje širi svoje kristalne grane na otoku znanja. Čarobna i snena energija nečeg nedohvatnog, a uvijek tako blizu, je mijenjala svoje oblike i na svojim strunama ljuljuškala osjetilno- osjećajni svemir, uspavljivajući realni svijet. Naslutih kako se plesom svojim sa lahorom ljubavi sjedinjuje, tipke nevidljivih orgulja dodiruje, sklada nježnu, samo tijelu znanu, melodiju želja. Spoznah da žuborom svete krvi  slijedi otkucaje kozmičkog bila, da uranja u vrtlog osjetilnog vretena, osjećajima miluje tijelo, preobražava ga u niti mekše od svilenog satena. Mirisima cvijeća osjećajnih boja ona eliksir životu stvara, na strunama žudnje eterični tango spoznaje svira, iz esencije treptaja njenog uvijek budnog oka kaplje samo sreća. Na njenim dlanovima se bistar izvor ljubavne moći iznjedrio, svjetlosni zagrljaj cijelim tijelom proširio, dušu u kristalnu utopiju pretvorio, u svjetlosni grad drevnih vjerovanja. Šaputava svjetlost odu ljubavi na orguljama ovog virtualnog trenutka svira, titrajima svojim srcu daruje najmoćniji lijek, bezvremenost sreće, vječnost lijepih uspomena i neuništivost emocionalne energije.

Slika, Hrvoje Šercar.

http://umijece-vremena.blogspot.com/