taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 18. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u krošnji drva spoznaje.








Drvo spoznaje na otoku sreće život kroji,
eoni svjetlosti šaptavi uokolo njega hode
titranjem lišća on uvijek tek trenutke broji
iskrićave zvjezde svijest našu k njemu vode.

U misli sa početka priče, u vremenu nježnog stiha,
pupoljcima tek procvalih ruža rađala se oluja tiha,
melodija nježna, svjetlost treprava, živa kao čigra
simfonijom boja se širila tek njegova tajnovita igra.

Čovjek to nježno golo rođeno biće
junak svake srcem napisane priče.
toplih očiju, duše pune tajnog srama
srce pred njegovom krošnjom slama.

Na drvu spoznaje rastu plodovi uma iznjedreni u oluji uma
jabuke se zlate snagom iznjedremom iz sile misaonog druma
U krošnji njinoj blješte istine, kriju se neka svjedočanstva tužna
neka, vremenom izbjedjela sjećanja, uspomene na iskustva ružna.

Svješću vrednujemo, srcem milujemo prijatelje stare
zaboravljamo uvrede, slovima zla ispisane darmare
Drvo spoznaje je oduvjek uzdasima ispunjalo svrhu svoju
zagrljeno svjetlošću svijesti utkano u vremenskom stroju.

Kada novi vjetar zapuše i nove mirise donosi,
drvo spoznaje na nas čeka i vremenu prkosi.
Ljudska povijest, cijela istina u njemu je zbita
svaki misaoni dodir, osjećanja bez mača i štita.

slika, Vladimir Kush 


.

Keine Kommentare: