Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u kozmičkom dušokrugu

Zagrljajem svjetlosti i tmine, duša i sjena rođene iz pjeska i pjene,

zagrljene u kotaču vječnosti, vrtlogom suprotnosti kroče kroz san

rijekom vremena, valovima beskraja uronjene u mjesečeve mjene

silom promjenjivosti grle dvojnost rađajući sretan kozmički dan.

Sveta krv duše i materije, zagrljajem vječne budnosti, o ljubavi sniva,

sjedinjuje valove, lepršave strune vrtnjom iskre kristal srcu vrijedan,

brzinom svjetlosti se energija zlatne spirale u vreteno vremena slijeva

postaje vrulja iskrećih kapljica, treptaj oka, san ljubavi nikad žedan.

Kad u beskraju meteor zaiskri, svjetlu svjetlosti rođenja ravan nije,

iskri djelić umrle planete i vatrom svojom tek prolazni bljesak rađa,

svevremenog svemira beskraj se tada zvjezdanim prahom nasmije

zagrljajem vječnosti se sukoba dalekih svijetova zauvijek oslobađa.

U dušokrugu svemira, u titrajima neba su duša i sjena uvijek snene,

plešu tango ritmom svemirskoga bila, lebde tlom kozmičke dvorane

u nutrini zlaćanog vretena se sjedinjuju bitnosti dvojnošću odvojene

u osjećajnim slikama se zrcali komplementarnost kojom su sjedinjene.

slika, Josephine Wall

http://umijece-vremena.blogspot.com/