Uranjam u ocean sna, plovim u beskraj želja i sanjam budna.
Na oblačku žudnje, na paperju misli ka lakoći osjećanja težim.
Znatiželja, pegaz svijesti, mi šapuće da čežnja nije uzaludna,
da tek nutrinom svemira, među zvjezdama od zabluda bježim.
Na nutarnjem nebu šapatom zvijezda osjećam kakva želim biti,
slutim da je vrtlog zlaćanog vretena istina bez početka i kraja,
čutim, to nije bijeg iz vanjskog svijeta nego zagrljaj valova i niti,
spoznajem snagu sjedinjenja, naslućujem trag svjetlosnoga sjaja.
Uranjam u oktavu vječnoga svjetla, dodiruje me zvjezdani prah,
u riznici nutrine, uspomena, sjećanja i znanja vječno svjetlo sja.
Tu u galeriji prohujalih dana iskri ljepota, tu osjećam anđela dah,
to je mjesto gdje se grle nebo, zemlja i ocean, tu se tkivo sreće tka.
Iz širine univerzuma uma zvjezdanim slovima pisan izranja stih
iz dubine svemirskoga tkiva iskre slike oslikane osjećajnim perom
na horizontu želja se u magli svjesti nazire svjetlosne planine vrh
blješte kristali spoznaje, grle me istine okrunjene znanjem i vjerom.
U dubini svijesti, na obzoru sna i jave, iz zagrljaja duše i materije
rađaju se zvijezde nutrine i šaputavim sjajem mi o svjetlosti zbore,
zlaćanim prahom pišu rime, misli i osjećaje pretvaraju u sanjarije,
pale oči neba koje kao zvjezdozapisi u univerzumu uma uvijek gore.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
slika, Vladimir Kush.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen