Ljubavno pismo

Sjenko duše moje, ponoć je već davno prošla, zvijezde trepere krajem ljeta, a ja mislim na ljeto provedeno s tobom i evo sjenka moje duše šapuće, sjenki duše tvoje. Ljubavni ples duše i njene sjene, igra tetrijeba i ždrala, mjesec i venera u vječnom zagrljaju božanskoga vala, kralj nebeskih i morskih mijena, tvoja treperava ljepotica noći je već pomalo snena. Gledam nebo, čudesnom kočijom nebeski vranci beskrajem jezde i milovanjem nježnim, poljubcem Boga bude usnule zvijezde. Ostala sam sama ali tanane niti sjena sjene sjena sjenom krije tugu sjene, dok tvoja kraljica noći svlači se bez srama, pred očima tvojim, tim vrancima čudnim, donosiocima sreće te čudesne i vječne svijetlosne mjene. Maglovita duša i njene duše sjena stvara uvijek nove sjene da onostrano ne ostane zaleđeno u svijesti kao moga srca sjeme. Mistični i mudri, oči tvoje snene, ti nebeski vranci obilježja snova, snova nove sjene, a moje duše sjena putnik je zvjezdani na zvjezdanoj cesti ka buđenju strasti dok buđenje zaborav joj nosi.
Ah dragane dragi o tvom zagrljaju sanjam i dobijam duševnu snagu. Um moj trepti, šapuće mi duše sjena, vranci obuzdani, rukom srca žele duši razum vratit. Tvoje oči snene, vranci jezde granicama uma i moju dušu stavljaju na vagu, vagu koja može dušu i tijelo u ravnoteži sanjat. Hrabro gazim putevima straha, vranci me nose u carstvo tvojega uzdaha, a iz srca izrasta simfonija životne krune, srce srcem srcu moja ruka dodiruje te božanske strune .
svitanje se rađa, a ja tek sada snena postajem tvoje duše sjena i veslim se danu i tvojemu glasu.
Tvoje duše sjena.

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/demokracija-meu-zvjezdama-kao-da-je.html