taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 3. Oktober 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše satkana riječima zvjezdane duše.





Kada sutonska zvijezda svojim zlatom napušta noć, a jutarnjica svojim sjajem pomiluje dan i nježno budi usnulo sunce, dok u krošnjama perivoja snova  ptice cvrkutom najavljuju praskozorje, na pješčanom žalu oceana svijesti sedefasta školjka otvara svoja okna i prosipa pred srcem biseran put ka zenitu sna. Osluškujem riječi satkane od slova zvjezdane duše, osjećam zagrljaj duše i materije, gledam rađanje bisernog cvijeta što ka srcu kreće. Te kaplljice sreće šire mirise, skladaju sonatu od života, daruju duši nektar sa kozmičkoga cvijeta, bude anđeosko- vilinsko biće u dubini svijesti i skladaju najljepšu simfoniju ovozemaljskog svijeta. Promatram još snena rađanje ljepote, osluškujem skladanje rapsodije dobrote, osjećam milovanje njeno, čutim njeno krhko tijelo, čujem njeno šaptanje nijemo, razgovor koji vode duša i kozmičko svjetlo bijelo. Čaroban miris postojanja se oko mene širi, udišem taj srca eliksir, liječim svaku tugu i misaonu ranu, jutrenjem slavim alkemijski pir i zahvalna sam što se sretna budim u novom danu. Tada se sjetim davne priče, sjetim se legende o boginji i lovcu, vidim Dianu  i Aktaiona, u zrcalima uspomena se ogleda  umiranje sumnje i svjesnost spoznajom ljubavi u meni kliče. Lovac izranja iz krošnje bezvremena, laganim korakom  trenutkom hoda, pruža dlan da nahrani plašljivu srnu, miluje ih sunce Venerinog svoda, sjedinjuju se u kristalnom srca zrnu. Svjetlosni zagrljaj se u duše slio, eliksir sreće i ljubavi je sve duševne bolesti ozdravio, iskre stari kristali koje je zaborav davno skrio.  U ljekarni nutrinjskog neba svijest nad dušom bdije, titrajima svilenkastog tkiva stvara čudesan lijek, zrakama unutarnjeg sunca srce grije, pretvara sretna trenutak u svevremeni vijek. Biserne kapljice šapuću, melodijom satkanom od riječi zvjezdane duše kozmičke pupoljke otvaraju, spoznaja postaje livada cvijetna, sunčano energetsko polje u kojem se sve tuge rastapaju i svijest uranja u novi dan radosna i sretna.

slika, Freydoom Rassouli.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: