Varijacije ne temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše zaogrnute svjetlošću bajnom.

U noćima punog mjeseca budnost i sjeta mi dušu miluju, igraju se s njom, a mjesec taj veseli skitnica joj srebrenkastom svjetlošću zagrljaj nudi, poziva je da zajedno u svjetlosnom zagrljaju neba uživaju. Pokušavam tada utonuti u vrtnju zlaćane tišine, u vrtlogu svjetlosti i tmine osjetiti uistinu to divno doba gluho, utopiti se ljepoti tvoje blizine. Tvoje disanje, nježan lahor duše tvoje mi sonatu od snova daruje, svjetlosna muzika tvoga srca se moju dušu uvlači, odnosi me u carstvo svjetlosti, na izvor života, na vrulju na kojoj ljubav caruje. Nježnim zagrljajem svjetlosnoga šapata sa mene nemire svlači, pali zvjezde ne nutarnjrm nebu da ova ljepota bude srcu vidljiva,  da se predstava sretnog trenutka snene budnosti sjedini sa velikom gala predstavom svemirskog prostranstva, da duša i tijelo u svjetlosti snenoj, u zagrljaju tvoga vedrog neba razotkriju žudnju i da čežnja ne ostane u sebi skrivena tek želja stidljiva. U budnosti noći punog mjeseca, u zagrljaju svjetlosti tvoga neba osjećam u sebi mekoću vremenskog dlana, osluškujem šapat svemirskoga tkiva koje simfonijom ponoćnoga sjaja sve tužne misli i sva nesretna duševna stanja u lakoću noćne tišine pretvara i rijekom zaborava ispire sjećanja na trenutke tjelesnog izgnanstva. U carstvu srebrenog doba gluhog, u zagrljaju duše i tijela oko mene iskri svjetlosni plašt koji više u snovima ne ostaje, omata se oko svijesnosti i postaje odorom sjajnom, u zagrljaju duše i tijela vječno ostaje, ta krinolina bezvremene sreće, titrajuće niti nebeskog vretena, vrtlog ljubavne spirale, zlaćana nit kozmičkog zakona u ovom treptaju oka snene budnosti prestaje biti zaogrnuta nerješivom tajnom.

slika Freydoom Rassouli

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/