Anima candida u trojstvu sudbine.

Tri suđenice, tri duše iz prošlosti, u trenutku tkaju tkivo budućnosti,

bezvremene sestrice, kčeri Zeusove, na vratima vremena stoje,

iz njhovih ruku izranjaju niti mojih životnih mogućnosti,

one svojim budnim okom moje dane broje.

Tri gracije sudbine, tri boginje, tri Moire otvoriše zemaljska vrata,

u svjetlosnoj dimenziji prostor i vrijeme svilenim nitima tkaju,

u dubini duše prebiru po zrncima moga nutarnjeg sata,

u svijesti iz snova blještave slike stvaraju.

Artemida, Ametista i Damjana svetom krvi pokreću životni sat,

bezglasno njihovo postojanje u meni svjesnošću žubori,

šaptavim svjetlom objavljuju podsvjesti rat,

bude je da i ona trenutkom romori.

U vrtlogu kristalnog vretena spoznaje sve je dopušteno,

u tkanju svilenkastih niti osjećanja blješti davni san,

u zrcalu nutrine se ogleda svijesti propušteno,

Moire svjetlošću svjesti iskre novi dan.

http://umijece-vremena.blogspot.com/