Zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama, maksima koju je Emanuel Kant ispisao zvjezdanim slovima svoje duše i usadio kao zlaćani prah u filozofiju ljudskoga uma. Nažalost neki to još uvijek nisu osjetili u sebi, nabacuju tuđe misli o duhovnosti i zahvalnosti, o Kali Yugi, o djelovanju i nedjelovanju, o odgovornosti izgovorenog i napisanog, a sami neprestano, svojim pjesmama, tekstovima, komentarima, dijele packe čovjeku u čovjeku i prosipaju oko sebe BLUE ACIDUS svoje nesretne duše, otrov štetniji od nuklearnih pokusa, od eksplozije atomske bombe, otrovniji od dima, u zagrljaju ljubavi i sreće, popušene cigarete. Jadnost tog plavkastog srca još uvijek ne zna što znači JEDNOSTAVNO BITI i pokušava ukradenim mislima proširiti neugodu virtualnim svijetom. Grozim se od takvog prodavanja magle, bježim od riječi napisanih hladnoćom plavoga kristala, ledenim slovima srca koje nije uronilo u snagu ljubavnog zagrljaja duše i tijela i uranjam u zagrljaj Anime candide koja nam šaputavom svjetlošću poručuje.
Dragi čovječe ti si svojom mudrosti otvorio nove stranice kozmičke knjige i naslutio novu kozmologiju misaono- osjetilno- osjećajnog univerzuma ljudske svijesti. Na zvjezdanim stazama tvoga kozmosa su se zvijezde padalice pretvarale u kristale iz kojih je izrastala piramida koju mnogi još uvijek traže izvan sebe, izrastao je rajski vrt pun mirisa iz kojih se lahorom ljubavi širi Platonova utopija izvanjeg svijeta. Svojim mislima si dozvolio let ptica vremena koje još uvijek slijetaju u ljudsku svijest i i šapuću da jedino što zaslužuje uma našeg naklon, jedino svijetlosno ruho u koje trebamo naša srca odjevati unutarnji moralni zakon, zakon izrastao iz vrtnje zlaćanog vretena duše, iznjedren iz misaono- osjećajnog vrtloga zlaćane spirale svijesti, pretvoren u maksimu po kojoj treba živjeti. Na stranicama kristalne knjige našega života sami ispisujemo poetiku postojanja, sami stvaramo svoga bića snagu, sami koračamo sunčanom stranom ulice i živimo sretne dane, sami na dlanovima svojim nosimo Justitie vagu, sami odlučujemo hoćemo li prihvatiti igru sudbine od boga nam dane. I nije važno što su neki drugi ispisali, nema sjaja što su drugi ostvarili, nema vrijednosti što su drugi pretvorili u zvjezdana slova, ako u gradu naših sanjajućih knjiga svaka rečenica, svaki stih, svaka pjesma ne nosi naše duše ime, ako u nama samima ne zaiskri iz pročitanog štiva iznjedrena zvijezda Nova, ako u našem svemiru ne zatutnjaju riffovi naše svjetlosti rime. Iz zakona zlatnog reza iznjedrena zlaćana spirala nas sa zakonima kozmosa spaja i ne postoji zakon snažniji od toga, osjećanje osjećaja kojim naš unutarnji svemir diše, moralni zakon ispisan zvjezdanim prahom našega uma, izrastao iz vrtloga našeg unutarnjeg vretena on se sam od sebe u nama samima iz dana u dan iznova piše.
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/10/varijacije-na-temu-agonije-ekstaze-i_29.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen