Anima candida, trojstvo sretnog trenutka.

Da nije kristalno čista, da nije kristalno jasna, da nije iz  vrtloga svjetlosnog tkiva satkana ona ne bi bila ranjiva. Čudesna, čarobna, besmrtna, anđeoskoga porijekla, nadzemaljsko u zemaljskom, ona nepobjediva tvrđava razuma, neuništiva kula spoznaje svojim titrajima strune unutarnjeg svemira tka i svjetlosnu dimenziju prostor- vrijeme stvara. U beskraju unutarnjeg bezvremena, u širinama uma lepršava, nevidljiva, nedodirljiva, na promjene svijesti osjetljiva obitava u svilenkaste halje misaonog tkiva odjevena Anima candida. Ona je trojsvo našeg sretnog trenutka, ona majka, žena i ljubavnica, ona kraljica, svetica i prosjakinja, ona vječna braniteljica zagrljaja duše i materije, njegovateljica kristalne palače svijesti, Ariadnina nit u labirintu spoznaje, bezvremena iskra na oltaru života. Njena lica odaju stanja uma, njeni osmijesi srce od tuge brane, svojim pokretima odaje unutarnjeg svijeta strane, osvijetljena svjetlošću koja kroz prizmu svijesti prolazi, kojom ona na vitražama katedrale uvjerenja simfoniju boja sklada, svjetlost koja ju u odore ljubavi, nade i vjerovanja oblači. U dubini sebe uvijek bijela, uvijek čista ona s vremena na vrijeme mijenja lik, jecajem sudbine dotaknuta proplače suzama olujnoga neba, lahorom ljubavi milovana osmijehom progovara, svjetlošću prabića zagrljena ona nam tišinom svojom lijepe priče priča.  Anima candida uvijek nad univerzumom uma bdije, čistoćom i djevićanskom nevinošću snove snuje, zagrljajem svojim tijelu snagu svojih kristala daruje, u bezvremenu sretnoga trenutka vjekuje.

http://umijece-vremena.blogspot.com/