Anima candida u zrcalu zjene.

Kada se budim iz snova vidim san u zrcalu zjene,

duša, srce i tijelo ka zagrljaju budni streme,

uzdrhtala svijest napušta Lunine mjene

uranjajuć još snena u dana breme.

Kad slušam cvrkut sjenice, zov jutrenja ludi,

u širini nutarnjeg carstva blago svjetlo sja,

u dubini oceana se nova školjka budi

i biserjem svojim osjećanja tka.

Kada na obzorju zatrepere duginih boja sjene,

tada u svitanju ćutim novih želja spas,

tri Moire se bude životom opijene,

u suncu čujem njihov tihi glas.

Tada zavolim dan i tmina u meni zgara,

na obroncima duše jutri, nestaje noć,

kapija trenutka se u srcu otvara,

a ljubav tijelom prostire moć.

 

Lebdim svijetom duginih boja,

jutarnjica blješti u glavi,

sretna duša moja

ljubav slavi.

http://umijece-vremena.blogspot.com/