Anima candida u vrtlogu života

Duša moja mirna sniva na svemirskom dlanu,

sjedinjuje se sa svjetlom u nebeskim očima,

raduje se svakom tek svanulom danu

i tihim zvjezdanim noćima.

U sutonu svijesti slavuj nježno pjeva,

u svitanjima duše se sjenica javlja,

licem vremena se nektar slijeva,

svjetlo sneno srce pozdravlja.

Nova praskozorja se rađaju u dubini duše,

tada u zanosu sna želim tvoje oči sresti

da se bedemi tuge zauvijek sruše

na našoj životnoj cesti.

Vječnom vrtnjom, igrom svjetlosti i sjene

duša se uvijek u tvoj svijet sretna vrati

u oceanu sna zadrhte tek kapi pjene

jer nas sudbina ljubavlju prati.

Jecaj tišine se širi preslicom sreće,

života spirala samo svjetlo zrači

duša k duši tad u zagrljaj kreće

srce će srce u snu pronaći.

Krenimo skupa zvjezdanim stazama,

pronađimo dušama nove pute,

njegujmo palme u oazama,

uronimo u svemira skute,

u visine što se tek slute,

u san koji srce treba,

u oblak iznad neba,

u svijet Apolona Feba.

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/