Anima candida u spiralnom vrtlogu kozmičke energije.

U labirintu svijesti gledam vrtlog ljubičastog sjaja,

miluje me svjetlost satkana od božanskih niti,

lutam među zrcalima bez početka i kraja,

osjećam snagu moje prave biti.

U Platoniji odzvanja podne, iskri zenit na oltaru dana,

sa vrha me obasjava nježan purpurne miline snop,

osluškujem prelamanje sanja iz frule Pana,

vidim kako pjevuši kristalni strop.

Violetno sunce mi toplinom nutrinu gladi,

nježno se probija kroz svjesnosti sloj,

milim dodirima moju dušu sladi

kao snenih leptirića roj.

Strune svijesti plešu, čula se otvaraju,

iz dubine se širi tiha titrava sreća,

u srcu se vrtlozi želja stvaraju

pupoljci rajskog cvijeća.

Nestaju granice, svjesnost širi svoje skute,

iz uglova spoznaje nestaje straha tama,

duša uranja u nove, svjetlosne pute,

ćutim da u labirintu nisam sama.

Kroz svijest prolazi blješteći sjaj,

novi osjećaji se u duši stvaraju,

malena bića me uvode u raj,

vrata vremena otvaraju.

Ulazim u svijet sanjanih iluzija,

koračam koridorom tišine,

grli me davna fantazija,

blaga svjetlost dubine.

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/