Anima candida, vizualiziranje tjelesnosti.

Anima candida, nježan svemirski cvijet
u sebi zrcali čitav zemaljski svijet,

iznjedrena iz svjetlosnih boja,

besmrtna duša moja.

Kristalići njeni blješte, luduju u noćnoj tami

zagrljaj zemlje i neba, tren njena rođenja

šapat njen, mi u kozmosu nismo sami

u nama obituju viša htijenja.

Svjetlucaju misli, iskre osjećaji u zlaćanoj rami

mirisi, zvuci, okusi, sve dugine boje,

anđeosko milovanje, dodir mami

ljubav, a mrvice sreće se roje.

U dubini njenoj se krije sve ono što je srcu vrijedno

sve što se božjom voljom ugnjezdilo u nama

bogatstvo koje tare osjećanje bijedno

pali oči svijesti da ne bude tama.

Ljepota, toplina, nježnost u riječima i dijelu

ubija svako siktavo palucanje zmije

obgrli je svjetlom i obasja cijelu

pa duša sjaji više nego prije.

U jecaju njenom tišina progovara ljudskom riječju,

osjećanje lijepih osjećaja sudbinu pečati,

budi iskrenost i nevinost dječju,

a put istine ljubavlju zlati.

Veseli, radosni i sretni ljudi u životu nikad nisu sami,

u duši nose sjaj zvijezde pod kojom su rođeni,

smijeh njihov srodne duše u sreću mami

jer oni su čistom dušom vođeni.

Čarobna, nevidljiva, neosjetljiva treperava energija se u nama rađa. S neznanog izvora ona beskrajem svemira, kao kristalna ljepotica, bez okusa i mirisa, nečujna i nedodirljiva širi svoju nezaustavljivu moć. Brža je od svijetlosti, a svijetlost u dušama i u srcu iskri, igra se sa zvjezdama našeg malog neba, na slavlju naših osjetila skida krinke sa lica nepozvanih gostiju. Nazvane idejama te iskrice u univerzumu uma znanje i umjeće vječno pale, svijest i svjesnost pretvaraju u spoznaju, ljubavlju i srećom svjetlosne simfonije skladaju. Zovemo ju misao, mišlju mislilmo o njoj, njome svijet mijenjamo, osjećamo sebe postojeći njom. U treptaju oka, u svakom trenu zbilje ona nam dokazuje da se rijeka vremena u nama krije. Valovita, kadkada bujica, kadkad snena ponornica ona izrasta iz svjetlećih iskrica, kristalnim kapljicama vodopade stvara, širi se u mirnim dolinama svijesti i neprestano teče ka oceanu, ka delti smirenja. Osjećajući njen tok mi uvijek znamo što je bilo prije, a što je sada. Njome gradimo, njome stvaramo, njome volimo. Ona nas brani od tuge i nesreće. Ta svjetlosna energija zaustavlja ratove, uspostavlja mir, njenim nitima se rajski vrt sniva, iz nje izrasta drvo drevne mudrosti, u njoj se krije vrelo vječne mladosti.

U misaoteci Proustiani, u gradu sanjajućih knjiga, na vrhu svjetlosne planine, u Kohinoru svijesti nastaju moje misaone slike. One su predočavanje sjećanja i pamćenje razmišljanja. Njima obogaćujem galeriju uspomena. Sve što sam u životu vidjela, svjesno spoznavala, zamišljala i željela ostalo je pohranjeno u podsvjesti, preobraženo u pritajenu energiju čije djelovanje mogu, kada poželim, mišlju ponovo pokrenuti i pretvoriti u sliku. Vizualiziranje osjećanja osjećaja je bogatstvo koje nam nitko ne može oduzeti, umijeće iz kojeg izranjaju neuništiva umjetnička djela, galerija sanjajućih i šaptajućih svjetlosnih slika koje imaju mirise, boje, melodije, okuse i dodire. Igrajući se sa nutarnjom svjetlosti, sa plesom duše i njene sjenke u mojoj spoznaji su nastale tri gracije, tri lica u kojima prepoznajem sebe u cjelini. Artemida je boginja lova na spoznaju, Ametista nježna čuvarica ljubičastih snova i Damjana šaputava krotiteljica emocija. U vječnom dijalogu s njima u meni nastaju uvijek nove misone slike, tjelesnost postaje sve spoznatljivija, Anima candida dobija sve jasnije oblike u kristalnoj prizmi svjesnosti.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Utjelovljeni um"str, 55.
poglavlje "Misaone slike" str, 103
poglavlje, "Ideokineza" str, 155.

http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2008/01/univerzum-umno-osjeajnog-u-nama-ili-4-d.html
http://misaone-slike.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/