taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 16. Januar 2011

Anima candida u zagrljaju života.





U zagrljaju života, u svjetlosti svijesti nismo svi isti.
U suncu moga neba lijepa snoviđenja sjaje,
u srcu se množe kristali, osjećaji čisti,
u umu iskre misaoni izmišljaji.

U zagrljaju nadahnuća se krije duše bogatstvo cijelo
njime lutam sretna, drugujem s malim oblakom
lebdim snena ka zvjezdi Večernjici na sijelo,
grlim se sa slučajnim prolaznikom.

Zagrljajem misli koračam neutabanim stazama,
ulazim u rajske dvore koji vječnost zrače,
milujem cvijeće u osjećajnim oazama,
udišem mirise koji ljubav znače.

U zagrljaju želja u grad sanjajućih knjiga bježim,
uranjam u viziju kroz velika osjetilna vrata,
a budnim umom ka izvoru umijeća težim
uranjajući u romor unutarnjeg sata.

U zagrljaju čežnji osluškujem Joyceov glas
utkan u snove umjetnikove mladosti,
opsjenom riječi tvorim misaoni klas
koji šumi iluzijom ode radosti.

Keine Kommentare: