Anima candida u hramu ljubičastog Venerina zlata.

U dubinama nedohvatne istine, na obalama ljubičastog spruda

Anima candida čeka da iz daljina srećonaut snom doplovi,

da joj milovanjem svojim nedozvoli da životom vrluda,

da se sretan trenutak u violetnu mrežu srca ulovi.

U širinama svijesti se slažu zvjezdana slova da stih može poteći,

da svjetlosna muzika spiralom zlatnog reza piše pjesmu sama,

da jecaj tišine žuborom sreće postane izričaj svete riječi,

da tajna skrivana u njedrima progovori u nama.

Grli me tišina neizgovorene ljepote, šapatom mi daruje tebe,

nježnom melodijom nebeskih vijeđa vida na srcu ranu,

u zagrljaju tvoje duše svjetla, ja sada, osjećam sebe,

svaki cjelov tvoj mi daruje duševnu hranu.

 

Na obroncima trena, u svjetlucanju mjesečine čeka nas Lunin hram,

u ljubičastoj noći nas, na obzorje sanja, odnose leptirasta krila,

u nama se rađa osjećanje novo, budi se ljubavni plam,

postelju nam, od latica, ruže steru meku kao svila.

U srcima titraju zvuci, vječna mjesečeva sonata,

duša dušu grli na obali zvjezdanog spruda,

u ljubičastom hramu od Venerina zlata

u nama se bude osjećanja luda.

http://umijece-vremena.blogspot.com/