Anima candida i vreteno svjetlosnog nadahnuća.

Vrtlog kozmičkoga tkiva me nosi ka rođenja zvijezdi,

ćutim krv sveta se tiho širi perivojem usnule duše,

budi se život, ljubav se u dubini svjesti gnjezdi,

osjećaji sreće i mira tuge u nepovrat ruše.

U ocean snova se slijeva prošlost, kopne boli davne,

nestaje ono što do ovog trena bremenom nazivah,

sklad, harmonija, zlatni rez, krug, linije ravne,

božje oči iskre viziju koju budna snivah.

Vrtloži se svjest, novo nadahnuće rađa san,

duša blješti zvjezdama sa nutarnjeg neba,

srce kovitla sunčev sjaj, sipa ga na dlan,

iskri misli izričajem koji ljubav treba.

Plamti obzor duše snagom duginoga sjaja,

želje i sanje se slijevaju u misaone slike,

tijelom teku rijeke budnih osjećaja,

romor njin guši eho tugaljive vike.

Vreteno nadahnuća sve boli i nesreće snagom uma ruši,

kristalnim suzama pupoljcima svijesti daruje rosu,

zagrljajem svjetla i tame neznanje vjekovno guši,

pretvara ga u titravu bisernu Venerinu kosu.

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/