Helio i Selena su naši praroditelji, napisano zvjezdanim slovima na Tabuli smaragdini je svjedočanstvo našeg porijekla. Osjećam snagu te drevne mudrosti i dozvoljavam Artemidi, čuvarici Lunina hrama, da me u snovima odnese u taj zagrljaj. Tada uranjam u treperavo tkivo misaonih maštanja, koračam zvjezdanim stazama nutarnjeg neba, zaustavljam se na kristalnom mostu ka Metaverzumu uma i ćutim milovanje kozmičke energije. Tijelom se pokreće nešto neizrecivo, u isto vrijeme i slabo i snažno. Kada pokušam dlanovima dotaknuti svjetlost koja me miluje toplinom osjećam njenu postojanost u njenoj nedodirljivosti, okrutnost u nježnosti i njenu spiralnu dinamiku u prividnoj linearnosti. Kada drhtava prolazi kroz vitraže moje svijesti razbija se u mozaik čudesnih boja iz kojih mi se smiješi anđeo čuvar mojih snova i ja njegovim očima vidim sebe razlomljenu u slike svijesne spoznaje. Na obroncima iluzija osluškujem simfoniju skladanu od svemirskog tkiva, osjećam kako se kozmička energija slijeva u moje osjetilne ponornice. Drhtava, treperava, niti val niti pjena, iskričava u svom nastajanju, izronila iz svemirskih davnina, nevidljiva u svom djelovanju izvlači zatomljenu snagu iz dubine duše. Nečujna i tiha žubori čulima, vrije vruljom osjećanja, milovanjem grije tijelo, a iz njenih titraja izrastaju kristalni duše dvori. Satkana od nevidljivih fotona, čestica koje u sebi kriju tajnu Einsteinovog sna titrajući neutronima pobjeđuje gravitaciju, zagrljajem zaobljuje prostor i stvara svjetlosnu dimenziju svijesnosti. Lahorom sreće budi obamrlo tijelo, razlijeva se njime kapljicama svete krvi, uvodi ga u svijest kojom sebe osjeća, dahom svojim mu daruje živost, ljubav i mudrost, zagrljajem svojim postaje njegova, nevidljiva odjeća. Osluškujem nečujne strune njenog milovanja, titraje zlaćane spirale kojom sve moje dijelove sjedinjuje u cjelinu .Osjećam zvuk titraja bezglasne kozmičke energije i spoznajem da sam dugo zagrljena nutarnjom tišinom životom koračala, da sam povjerovala malenom anđelu pri rođenju i zaboravila melodiju koju sam devet mjeseci slušala u utrobi majke. Danas slijedim šapat Anime candide i čujem titraje drevnog zagrljaja u kojem postojim. Maštajući uranjam u svoju dubinu i osjećam da je kozmička energija dio mene, da sam iz nje iznjedrena i da me nečujna, nevidljiva, nedodirljiva anđeoskom snagom mog svjetlosnog prabića vodi stazom života.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Svijest o tijelu" str. 85.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen