Anima candida u gnostičkom trenutku estetike.

Mrvice smrvljene svijesti svemirom plove

lepršaju kao latice cvjetova magnolije

kada se u paučinu spoznaje love,

u sliku misaone čarolije.

Duša sniva na njenim nježnim snopovima

lepršava se spušta na izniklu travu

snena luta misaonim rovovima

iz srca hitro odlazi u glavu.

Dvorac spoznaje se nazire u dubini cvijeta

u perivoju leptiri slažu misaonu nisku,

u mirisni buket osjetilnog svijeta

u sonatu sreće duši blisku.

U krošnjama misaonog vrta lepršaju vile,

krilima svojim osjetilne spone prave

titraju ritmom osjećajne sile

i novu spoznaju slave.

Čista duša na dlanu gnostičkog trenutka estetike me odnosi u ocean novih spoznaja, da upijam odluke uma koji titra izvan ovog čarobnog izvora ljepote. Um, to čudesno zdanje me poznaje, a ja uvijek iznova upoznajem njegove tajnovite staze bespućem spoznaje. Anima candida, ljubav, odjevena u pjenušavu odoru u koju su utkani biseri izrasli iz školjke na pješčanom žalu postojanja, me poziva na putovanje pejsažima svijesti. Odvodi me u kristalni dvorac kraljice svjetlosti, otvara mi vrata mudrosti i provodi me labirintom zrcala u kojem prepoznajem sebe u trenutcima odluka, u onim sekundama kada sam, slijedeći promjenu paradigmi u carstvu uma, mjenjala osjećanje osjećaja i pokušavala trezveno opisati geometriju qualije, nedodirljivog osjećaja u meni. Vidim svoje lice ali u njemu ne naslućujem odlučnost one žene koja je vjerovala da je pobijedila sve nerazumljivosti u sebi. Vidim svoje oči koje inače nikada ne mogu vidjeti iako njima gledam svijet u kojem živim. U pogledu svom susrećem onu nesigurnu djevojku koja je tražila ljubav u nedosežnim daljinama univerzuma. Da, to je ostatak ostataka onog komadića djetinje sreće u meni, to je onaj komadić duše koji je ostao pošteđen od utjecaja prevrtljivosti uma koji uvijek traži činjenice u beskraju postojanja. Zaustavljam se u tom koridoru svijesti i pokušavam zaustaviti rijeku vremena, zaustaviti bujicu nadolazećih podataka i odživjeti još jednom onaj trenutak u kojem sam osjetila otvaranje sedefaste školjke i rađanje prvog bisera za svjetlucavu nisku koju godinama nosim omotanu oko srca, sakrivenu od očiju pohlepnih prodavača magle. U ovom gnostičkom trenutku estetike, gledam očima duše i vidim arhipelag satkan od koralja ljubičastih uspomena, vidim sebe u zagrljaju biserne pjene i osjećam da nisam uzaludno skrivala srce od znatiželjnih ronioca, koji kradu bisere oceanu snova i prodaju ih na sajmu taština.

http://misaone-slike.blogspot.com/
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/