Jednom poželjeh čuti zvuk koraka, ne onaj vanjski koji čuje svatko kada potpetica dotakne asfalt nego unutanju glazbu, simfoniju njegovog nastajanja u meni. Uspoređujem taj proces sa šumovima koje čujem kada morski valovi udaraju o hridi. Vidim spiralu u kojoj nestaje zadnji val, spiralu iz koje se more ponovo širi i šumi i vrije u isto vrijeme. Želim čuti kako zvuči način nastajanja spiralne dinamike unutar moje aure. Kakvi su tonovi ramena kada se ruke njišu u hodu, a koje tonove proizvode kukovi i koljena kada ubrzam korak i kada ga ponovo usporavam. Pitam se sudjeluje li ta za mene nečujna muzika u stvaranju simfonije univerzuma koju čuju samo anđeli. Pokret ne počinje u mišićima nego u glavi u romoru neurona, u lepršanju leptirića u našoj svijesti. Pokret je najkompiciraniji oblik razmišljanja, a misao okrutna u svom nastajanju i svojoj dinamici. Svojom plastičnošću nas često isključuje iz procesa njenog nastajanja. Nečujna i nijema, misao prelazi u sliku koju pamtimo, ali nam nedozvoljava da je čujemo. Pokušajmo je zaustaviti u trenutku i osjetiti romor njenog nastajanja. Tada otkrivamo svoju unutarnju gluhoću. Sjetimo se Bethovena. Gluhi slušaju očima i dodirom, čuju emocionalnim umom. Pokušajmo naučiti slušati drugačije, pokušajmo probuditi sinesteziju u svojoj samoosjetilnosti i samoosjećajnosti. Tada čujemo kristalno jasnu ljepotu izvora pokreta u sebi. Bjelina njegovih kapljica vibrira cijelim tijelom i mi čujemo plavetnilo žubora potoka, kobaltno ključanje rijeke i tišinu delte koja prelazi u modre šumove beskrajnog mora i odjednom osjećamo lakoću koraka. Kinetička energija u nama je obojena duginim bojama. Pokušajmo slušati boje. Svijesnim uključivanjem osjetila vida možemo čuti zvukove nečujnog u nama. Naša aura je puna boja koje tada čujemo i ritam naših koraka na asfaltu slijedi plavetnilo žubora potoka njegovog nastajanja, trčimo po taktu kobaltno plavog ključanja rijeke, usporavamo hod tišinom delte i modrom bojom šumova mora. Čujemo boje u sebi i prisjećamo se tonova Gerschwinove "Rapsodije u plavom".
Ritam naših koraka se mjenja, na izvoru plavetnilom ozvučena rapsodija određuje dinamiku kinetičke energije i pretvara naš hod u ples na asfaltu. Tada nam postaje jasno da smo po zakonima prirode izrasli u čovjeka, svijesno živo biće biće koje u sebi nosi cijeli svijet. Kao u kaleidoskopu u nama titra energija snagom spiralne dinamike, ujednačuju zakoni kvantne fizike sa zakonom zlatnoga reza i mi postajemo svijesni našeg postojanju u Božjem snu i osjećamo da je cjelina više od zbroja njenih djelova jer svaki njen djelić posjeduje sve karakteristike cjeline.
Na dlanu svemira blješti dragulj i daruje duši moć,
bezglasnim beskrajem širi nebeskog orla klik,
razbijajući svjetlošću dugu mračnu noć,
ostavlja u srcu vječne ljubavi lik.
Nebeska ptica trga sa lica svemira nebeski prah,
u oceanu snoviđenja uzdiže pjenušave vale,
stvara koraljne sprude razbijajući strah
da duša ljudska pronađe mirne žale.
Zagrljaj duše i materije kristalni trag ostavlja,
titrajima svjetlosti zatire nepostojeće grijehe,
sonatom u srcu novom danu nazdravlja,
na ljudskim licima iskri osmijehe.
U praskozorju u svijesti sonatu radosti i veselja čuje,
kristalno vreteno joj titrajima daruje sreću i mir,
dlanovima njinim zvukovi neba nježno struje,
čista duša rapsodijom boja slavi životni pir.
U širini svijesti se zvuci šire, titrave note ka srcu lete,
u daljini svemira simfonija tiho o vječnosti žubori,
u dubini oceana se rađaju biseri, te kapljice svete,
u animi candidi ljubav sonatom od boja romori.
Na obzorju spoznaje se rađaju kristali iz sunčeva sjaja,
ljepoti buđenja duga svojim bojama himnu sklada,
sa svjetlosne planine kaplje sreća sanjanog raja,
u ljudskom srcu se zrcale ljubav, vjera i nada.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Spiralna dinamika" str, 145.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29094
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen