taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 11. Januar 2011

Anima candida u zlaćanoj spirali sna.






Dok naša tijela umorna od svijeta postelju traže,
misli uzdrhtale s luninim sjajem bitku vode,
tvoja milovanja dušu nježnošću snaže,
dižu je u sanjane svemirske slobode.

U noćima takvim se rađa trenutak,
budnost naša, uzburkano more,
u snovima kristalni oblutak,
duše iskre zlatne dvore.

Sjenke duša naših u snovima traju,
vjerni čuvari zlaćanog vretena
strune iz strasti izranjaju
miluju srca zaljubljena.

Sretni tonemo u sanje na vratima budnog srca,
zlatimo kadenu naših nježnih vezivanja,
sidrimo se u duši bezvremenog sunca,
u srcu žuđenih života snivanja.
 
Usponi i padovi, ljubav, sreća, tuga i boli
zlatna spirala, duša naših snoviđenja
titraji srca, na rani tek mrvice soli,
put svijesti u nova buđenja.


http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/2008/09/index.html#dan14

Keine Kommentare: