Pripovjedaju da je Odisej, sit čudesa, zaplakao od ljubavi vidjevši obalu Itake zelene i smjerne. Umjetnost je poput Itake sva od zelene vječnosti, ne od čudesa. I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje, odraz istog nepostojanog Heraklita, istog i drugačijeg, kao beskrajna rijeka.
Luis Borhes.
Ljubav je poput otoka sreće, beskraj ljepote i snova. Lubav ta čudesna droga kojom smo opijani prije rođenja, neuništiva energija, nesalomljiva snaga našeg postojanja, ljubav blaga kao ljetna noć, sviježa kao svitanja, sjetna kao jesenje večeri, ali ponekad okrutna kao zimski vjetar.
Bilo je u oluji ruža, u vremenu tihe sjete, u trenucima kada šaputah
Ti nisi shvatio da je ljubav bila uvijek tu,
da je pružala svoje nevidljive, nježne ruke
i izgradila dvorac od pjeska i pjene,
hram u kojem smo je nerazumjevanjem
nemilosrdno bićevali,
često je se odricali,
i na koncu na žrtveniku sna
kao nedužno janje žrtvovali.
za šta?
za neki drugi život?
za neku veću sreću?
za neki novi san?
A ona se uzdigla iz pepela sna,
i kao ptica Fenix poletjela,
za našim rastavljenim koracima,
da brani srca od prevara.
Ti nisi shvatio da je ljubav uvijek bila
i ostala tu
u nama.
Ljubav, bićevana, zaboravljana, žrtvovana,
oplakivana,
ljubav je obukla novu haljinu
i ljepša nego prije
gleda nas drugim očima,
miluje drugim rukama,
ljubi drugim usnama,
ali ljubav,
ljepotica života,
kraljica srca,
braniteljica sna
je ostala tu
u nama.
I ja šapćem Ljubavi
Promjenio si se ljubavi moja.
i ja volim tvoje promjene!
i ja od tebe ne tražim ništa,
jer tvojim postojanjem imam sve,
imam osjećaj,
sreću na izvoru,
ljubav na licu,
ljubav u pogledu,
ljubav tu vječnu ljepoticu sna.
Mogu je dodirnuti,
nositi,
u njoj se skrivati,
na njenom ramenu zaspati.
Ljubav je sunce, kiša, vjetar,
jezero u kojem se kupam,
haljina koju oblačim,
postelja na kojoj spavam.
Promjenio si se ljubavi moja,
i ja volim svaku tvoju promjenu,
jer jednostavno volim Ljubav.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen