taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 18. Januar 2011

Anima candida u evoluciji svijesti.





Iznjedreno iz dlanova neba, iz vrtnje kozmičke energije, iz zagrljaja suprotnosti, iz plesa Anime mundi i Anime candide izrasta svjetlosno prabiće i preobražava se u svjesnost. Biće rođenjem nježno i krhko, lijepo i čisto, kose svilene i orošene kao latice tek procvale majske ruže, ruku sličnih plavom nagovještaju zore, s nogama od ljiljana koji njegovo mjesto u beskraju svemira potvrđuju. U univerzumu svijetlosti ono postaje prostor, duša , tijelo , zvuk i boja svijetla i zauvjek ostaje beskrajni krajolik, pejsaž   i panorama svijetla. Čovjek je rođenjem slobodan i blistavo jasan i zračeći, proziran i mnogobojan. Rođen u mnogodimenzionalnosti svjetluca  nepre­kidno u vječnom pokretu, vječnoj simfoniji svjetlosti i boja. Čovjek ta  oaza u beskraju svemira, izvor vode na žednim rav­nicama , iskra u globalizaciji spoznaje, Kohinor kroz koji se prelamaju sunčane zrake, svijetlo u svjetlosnom zagrljaju neba. Duga, biblijski most između neba i zemlje, veza između Boga i čovjeka, potvrda drevnog vjerovanja, drevna spoznaja, drevno dokazivanje stvarnih odlika čovjekova postojanja u univerzumu, njegova sudjelovanja u univerzumu svjetlosti. Iz duginog spektra rođen, čovjek svojim svijesnim postojanjem u vječnom svjetlosnom zagrljaju dokazuje sobom i u sebi postojanje univerzuma boja, prostor plavo svjetlo, vrijeme ljubičasto svijetlo, voda bijelo svijetlo, zemlja žuto svijetlo, vatra crveno svijetlo, vjetar zeleno svijetlo. Treperavo svijetlo izraslo iz izvora svijetlosti nad svjetlima, svojom refleksijom u susretu sa beživotnom materijom i bezvremenom svijesti od početaka svijeta piše poeziju o čovjekovom postojanju u univerzumu. Samo istinsko znanje nas može uvesti u spoznaju tih zakona i onda možemo osjetiti doživljaj izrastanja i sudjelovanja u širenju svijetlosti i uistinu osjetiti da smo tek zrnce zvjezdane prašine, tek zrnce pjeska velike Sahare, tek kapljica vode u oceanu sna, tek dašak vjetra u zagrljaju beskraja, tek iskrica vječnoj vatri života, da smo slobodni rođeni i da smo zauvijek SLOBODNI i SRETNI. Čovjek, ja, ti, ona, on, mi, svatko od nas živi u svitanju, u zenitu, u sutonu, u suzama neba i bljeskanju munje i gromovima neba, zagrljaju svjetlosti i zvuka, vatre i vode, pjeska i pjene. Čovjek, to čudesno zrnce zvjezdanoga praha, je jedino zrnce koje je u evoluciji dobilo svijest i mogućnost spoznaje te vječne svjetlosne simfonije života i svijesnog sudjelovanja u njenom trajanju. Čovjek je stvaraoc svoga sretnog trenutka. Čovjek je život i LJUBAV.

http://sto-je-zivot.blogspot.com/2008/01/o-srei-i-ljudima.html
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/

Keine Kommentare: