Anima candida, odrazi života

U baklji dugina sjaja rađaju se niti u spiralnom skladu,

svjetlost i tmina, svemirski ritam rađa noć i dan

cijeli svijet se zrcali u Hamletova oraha hladu,

u njegovoj ljuski, dok duša snena tone u san.

Na obzoru svijesti se obred svitanja sprema,

um se budi, duša još snena napušta snove,

srce umorno od sanja još malo drijema,

spoznaja uranja u pustolovine nove.

Tmina nepostojanja svijećom neznanja sagorijeva,

svjetlosno vreteno spremno dariva kristalni čar,

da osjećanjem osjećaja lažnoj sili odoljeva,

da oćuti blistavu iskru koju dobi na dar.

Na kapiji nebeskog carstva bdiju sjenke života,

u zagrljaj svjetlosti vječne sunce duše pozva,

iznjedri iskrice u vrtlog svemirskih divota,

a vječnost dušu svijeta u njedra dozva.

Osjećam snagu svjetlosnog vretena kao dio sebe,

plamičci mali pjesmama snova tijelom bruje,

u zanosu tada ćutim sreću i milujem tebe,

igrom tom smirujem spoznajne oluje.

Na krilima vjetra tuga svoju koprenu skida,

u njedrima njinim tek ljubavna vatra leži,

titrajima svjetlosti tkiva srcu rane vida,

u zagrljaj duše i tijela sretna bježi.

Svjetlosno vreteno bdije nad svjesti prostranstvom,

vrtnjom svojom o anima candidi tada tiho zbori,

u vrtlogu svom se grli s čiste duše poslanstvom,

dodirom pali oči neba, život naš njime gori.

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/