Anima candida u mirisu ruža.

Osjećam u sebi pogled Artemidinog vječno budnog oka,

na oblačku mašte nebeskom zagrljaju snena težim,

uranjam u kapi svjetlosne rijeke nježnog toka

ogrnuta tišinom na strunama snova ležim.

U dubini budna Ametista purpurom moje nebo kiti,

blagim dlanom pali zvjezdokrijes sanjanoga raja,

mirisom ljubica budi iz sna duše najsitnije niti,

daruje im božansku snagu violetnog sjaja.

U jecaju nutarnje tišine osluškujem Damjanin glas,

u odeonu dubine odzvanja svjetlosna pjesma,

u šapatu titra Kairosovog pramena vlas,

sretan tren buđenja, žuborna česma.

Tri gracije, tri čuvarice, tri vile, tri lica u jedno se sliju,

na tek procvaloj ruži zvjezdanim sjajem stih pišu,

svojim titrajima za me iskre životnu čaroliju,

plahim dahom u meni mirisom ruža dišu.

http://umijece-vremena.blogspot.com/