Kroz vrijeme, vrtnjom kristalnog vretena, moja duša korača,
kroz titrajuće slike moje trojstvo misaono hodi,
na osjećajne otoke, na Ade sna, ono svraća,
na svakom sprudu se ponovo rodi.
U spiralnoj vrtnji se otvara školjka, biser se u njoj sjaji,
iz sedefa zagrljaj pjeska i pjene plete
u dubini svojoj istinu taji,
kapljicu lijepe sjete.
Šapuće biser svjetlom snenim, ljubav je stvorila mene
iz koje se dragulj ljubavi u tvojoj duši rađa,
sreća tvoja izranja iz oceanske pjene
po kojoj plovi života lađa.
U meni se dodiruju tvoji paralelni svjetovi,
tvoje osjećanje je sjenka moje sjene,
u njoj cvjetaju duše cvjetovi
i titraju očiju zjene.
U širini tvoga svemira se večernjica krije
iz vječne ljubavi davno rođena,
na tvom nebu vječno bdije,
tvojim srcem vođena.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen