Anima candida u vrtlogu nebeskog vretena.

Spiralno vreteno zlaćanom niti zemlju i nebo grli,

u dubinu Anima candide kristalima ulazi,

ka visinama zvjezdanim prahom hrli,

vrtnjom hladni muk iz duše odlazi.

Na duginom mostu sonatu boja vrtlogom sklada,

dušinim očima je zlatna spirala uvijek vidljiva

u svjetlosnoj slici sna tada harmonija vlada,

njena dinamika je tek mišlju dodirljiva.

Osjećajem osjećaja, svemirom unutarnjeg svijeta,

mliječnim putem nutarnjeg neba misao njema

sklada melodije iz latica nebeskog cvijeta,

u duši slika svemirskog mira drijema.

Titrajem struna spiralnog vretena nebo čovjeka ljubi,

njina nježna milovanja struje od glave do pete,

vrtnjom njegovom se životna snaga ne gubi,

svjetlosne strune iskre zrnca krvi svete.

Bezglasne zrake unutarnjeg sunca grle tijelo,

Sofijinim dahom daruju česticama dušu,

kožu pretvaraju u svjetlosno odijelo

i lahorom ljubavi u svjesti pušu.

Zlaćana spirala zlatnoga reza puteve uma draži,

dinamikom u visine ka očima božjim odlazi,

vrtnjom kristanih niti dubine duše traži

i Adu, otok mira i sreće tu nalazi.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

poglavlje "Spiralna dinamika" str, 145.

http://zlatni-rez.blogspot.com/