Anima candida, dragulj na dlanu vremena.

Na dlanu vremena blješti dragulj sna i daruje duši moć ,

bezglasnim svemirom se širi nebeskog orla klik,

razbijajući svjetlošću dugu mračnu noć

ostavlja u srcu vječne ljubavi lik.

Nebeska ptica trga sa lica svemira nebeski prah,

u oceanu snoviđenja uzdiže pjenušave vale,

stvara koraljne sprude razbijajući strah

da duša ljudska pronađe mirne žale.

Zagrljajem duše i materije kristalni trag ostavlja,

titrajima svjetlosti zatire nepostojeći grijeh,

svitanjem u srcu novom danu nazdravlja,

na ljudskom licu iskri osmijeh.

U praskozorju se u krošnji svijesti radost i veselje čuje,

Aurora joj kristalnim vretenom daruje sreću i mir,

iz njenih dlanova spokoj i ljubav nježno struje,

u jutrenju čiste duše slavi životni pir.

Na rajskim poljima se mirisi šire, latice ruža beskrajem lete,

u širini svemira nebeska rijeka tiho o vječnosti žubori,

u dubini oceana se rađaju biseri, kapljice svete,

u duši ljubav sonatom od snova romori.

Na obzorju spoznaje se rađaju kristali iz sunčeva sjaja,

ljepoti buđenja duga svojim bojama himnu sklada,

sa svjetlosne planine kaplje sreća sanjanog raja,

u ljudskom srcu se zrcale ljubav, vjera i nada.

http://umijece-vremena.blogspot.com/