Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u metaforama ljubavi

U trenutcima duševnih previranja se često vraćam galeriji predivnih slika Wladimira Kusha i pokušavam se dušom i srcem teleportirati u trenutke njihovih nastajanja. Njegov poetični surrealizam mi slikama zrcali njegovu dušu, njegove metafore ljubavi. Gledajuć ovu sliku vidi, predivnu ženu, ljepoticu anđeoskog lica koja se nadvila nad ocean mojih snova.
Vječno pitanje, što je ljubav ima tisuću odgovora, jer ljubav za svaku dušu i svako srce oblači drugačiju odoru, odoru koja iskri tugu, žalost, sreću, svijetlost, crvenu boju, vatru istinskog postojanja, lakoću postojanja, dušu koja se zrcali u našim očima, osjećaj koji je pronašao izraz u djelu umjetnika?
Pronađimo svatko svoju metaforu za Ljubav i osmislimo taj osjećaj u sebi da bi ga mogli uistinu opisati, izraziti pogledom, bojom glasa, dodirom, šapatom duše. Naučimo se suosjećati s tim neopisivim osjećajem koji se nekada nekontrolirano širi našim tijelom i našim mislima. Osluhnimo svoje misli, osluhnimo osjećaje, i oni će nas možda potsjetiti na tonove drevnih ljubavnih šansona, probudit će u nama ljepotu osjećaja koji mi često ne znamo opisati. Poslušajmo otkucaje svog unutarnjeg sata i u stankama između njih spoznajmo udaljenost između sebe i osjećanja tog osjećaja. Akordi naših struna skladaju simfoniju o harmoniji naše svijesti i podsvijesti, a mi često dozvoljavamo našoj svijesti da tu harmoniju pretvori u podvojenost duše iz koje se uvijek stvara kaos iz kojeg želimo pobjeći.

  

"Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni Sunce ni Mjesec, ni more ni kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, Sunce i Mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna." Herman Hesse, Narcis i zlatousti.



Ljubav je osjećanje osjećaja, koji se ne pojačava dodirom, ne dokazuje poljupcima i milovanjem. Ona je sama sebi dovoljna i kad je ona uistinu tu sve druge ljepote proizlaze iz nje same. U zagrljaju nebeskog vretena sjedinjujemo se sa kozmičkom energijom i postajemo ljubav. U tonovima plavetnila beskrajnosti vjerovanja u ljubav Freydoom Rassouli je tom najvrednijem osjećaju darovao spiralnu dinamiku bezvremena.

Pogledajmo još jednu Kush-ovu sliku. Veliki oblak nepomičan i zlatan se kao svileni baldahin nadvio nad ljubičasti beskraj i prelamanjem boja odaje rijeku vremena u kojoj se mi ogledamo, u kojoj vidimo svatko svoju dušu u zagrljaju ljubavi. U ovom trenu spajanja svjetlosti i tame, u trenutku prividnog mira u bekraju umjetnikova sna učinit će nam se da se u njemu krije tajna početka našeg sna koji već godinama budni sanjamo, sna kojem još uvijek nismo dozvolili da nauči letjeti s našom dušom. Postanimo nemirni sanjari koji u toj slici naslućuju čudesnu snagu ljudskog postojanja, čudesnu snagu umjetnikova talenta kojim je on uspio tu snagu bojom i kistom pretvoriti u doživljaj beskrajnog duševnog mira u ljepoti trenutka.
Iz slike će nam se nasmješiti prozirna kao kristal, od nevidljivog sunca obasjana, u zrcaljenju vremena ogledana, ljepota umjetnikove duše, njegovo osjećanje osjećaja, njegova Ljubav. Osluhnemo li začut ćemo i Eho, odjek njegova unutarnjeg glasa u zagrljaju ljepote njegova sna Osjeti ćemo da svaki naš sretan treutak izrasta iz sedefaste školjke koja se krije u dubini oceana naše nutrine i da izranja na pješčani žal našega života kao dragulj vredniji od bilo kojeg dijamanta koji možemo kupiti na sajmištu taština.  

slike, Vladimir Kush, Freydoom Rassouli.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.webstilus.net/content/view/9576/65/