Anima candida u mirisu zlata, tamjana i smirne.

Uranjam u snoviđenja, u davno odsanjanu mladost moju

mirisi zlata, tamjana i smirne iskre željene dubine,

osjećam da sam i onda sanjala blizinu tvoju

tražila istinu u vrulji svemirske širine.

Bila je to oluja ruža, uzburkane duše tajna

u prostor- vremenu, u svjetlosti od čudi

u trenutku kada žudnja zaiskri sjana

u dimenziji toj se usnulo srce budi.

Slušala sam Eratine lire poj u jecaju tišine

gledala leptirića let na mirisnom cvijetu

čula šapate trave sa elizejske miline,

živjela najljepšu bajku na svijetu.

Tajnovito bilo svemira me u zagrljaj zvalo

uvlačilo me u bezvremena postojanja,

činilo mi se kao da je vrijeme stalo

slutila sam sve ljepša sanjanja.

Nevidljiva ruka je skidala sa duše breme

odnosila me na malu, sanjanu planetu

prosipala zvijezde repatice sjeme

slijedila me nježno u mom letu.

Oluja ruža, to divno vrijeme još uvijek osjećam u sebi,

još čujem melodiju struna koje su tad sreću tkale,

još ćutim titraje kojima sam srcem hrlila tebi,

još vidim one zvjezde koje su za nas sjale.

Na dlanu vremena se zrcale mnoga draga lica,

u kristalnoj suzi blješte pogledi i osmjesi razni,

u perivoju duše niče uvijek ljepša ljubavna klica

da listovi knjige života nikada ne ostanu prazni. 

U gradu sanjajućih knjiga, mirisi pjesama se šire,

u misaoteci Proustiani blješte misaona slova,

Artemida, Ametista i Damjana iz ruža vire,

laticama skladaju sonatu od snova

Oluja ruža, mirisno vrijeme puno svjetlih slika iz kojih je sreća izrasla

kristalne suze neba u kojima još uvijek sretna bezvremenom letim,

Sveta tri kralja, vječnost, san u kojem ćutim da nisam odrasla,

Anima candida mi šapuće da sveto trojstvo u sebi osjetim.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=1461#log_397944