Anima candida u zrcalu svjetlosnog puta kojim je koračala.



Sjećam je se, bila je stara i ispunjena osjećanjem osjećaja, pričinjalo joj se da je ostala sama. U očima je iskrila vječnu svjetlost iako je bila slaba i onemoćala. Promatrala sam je dok se gledala u zrcalu i osjećala sam da vidi svoje lice u ozračju Anima candide. Vozila sam je u invalidskim kolicima parkom oko doma umirovljenika i osluškivala šapate njene svjetlosne duše. Danas mi se pričinja da ih  još uvijek čujem.
"Oni misle da sam već odlutala u samoću i ne osjećaju da u meni žive titraji struna bezvremena. Neki od njih posuđuju moje misli i moja osjećanja, vidim ih u tuđem izričaju, čujem svjetlosnu muziku mojih sanja jer ih je netko dobronamjeran ovjekovječio u virtualnom svijetu. Vidim svoje osjećanje osjećaja ispisano hladnočom i smišljenošću onih koji pisaše o plagijatima, a sada vidim moje misli ispisane na portalu velikoga maga bez naznake izvora. Netko, meni neznan, se koristi simbolom vječne ljubavi, skračenicom za biserno ime zvjezde večernjice, boginje iznjedrene iz zagrljaja pjeska i pjene i bez znaka zahvanosti posuđuje ono što ostavih meni dragima u naslijeđe. Ona, meni neznana, to koristi kao podlogu za pisanje o svjetlosnom putovanju. Vidim siluete, čujem njihove razgovore, razumijem tek poneku riječ. To nije dovoljno, ne usudim se uroniti u magloviti Avalon i sudjelovati u njihovom neprestalnom sukobu svjetova. Radije šutim, pa neka misle ne osjećajući snagu mojih osjećanja i neka nikome od njih ne padne na pamet misao da sam ja tužna, usamljena, ostavljena, slabovidna i nagluha. U galeriji lijepih uspomena crpim  zrnca svoje radosti. Vidim sebe u zagrljaju mladost, u svjetlosnom zagrljaju srodnih duša, u zagrljaju onih koji su me voljeli i koji danas cijene i poštuju moje misli. Vidim moju bolesnu majku i sebe kako joj s puno ljubavi darujem svjetlost, vidim moju voljenu djecu koja meni daruju isti sjaj.  Osjećam neminovan kraj ovozemaljskog puta i suznim pogledom promatram ljubičastu svjetlost koja me odnosi u željenu, sanjanu, isčekivanu bezvremenost, u beskonačnosti božjeg sna. Vidim put svile, zvjezdani put spoznaje, dugin kristalni most samospoznaje i uranjam u jedan za mene još uvijek nespoznati svijet. Na tom svjetlosnom putu prepoznajem lica iz prohujalog vremena, moje roditelje iz vremena prije mene, prijatelje drage, ljubav u dubini očiju boje sna."
Utihnuo je njen dragi glas, ali ja se sjećam da sam osjećala da je njena Anima candida pošla radosno i rasterećeno svjetlosnim putem vječnosti. U video zapisu "STARICA" vidjeh zrcaljenje drevnih misaono- osjećajnih slika, vidjeh zrcaljenje nezaboravnog bića drage pramajke. Hvala ti draga SHADOWOFSOUL da si pronašla i objavila ovo svjetlosno svjedočanstvo o postojanju Anime candide.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56222
http://umijece-vremena.blogspot.com/