taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 16. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze i podivljali vranci mog emotivnog uma.






Ponekad u noćima punog mjeseca osjetim u sebi uzavrelost čuvarice mjesečeva hrama, osjetim titraje njenog drevnog bića, osjetim uzdrahtalost osjećanja osjećaja, čujem zavijanje vuka na portama duše, osjetim uzavrelost emocija koje mojim tijelom kao podivljali vranci jezde, tajnovite emocije što uzde svijesti kidaju i ne dopuštaju da ih lanci odgoja, znanja, vjerovanja u kadenu nepostojanja vežu. Uznemirena tim podivljalim plesom koji ranjava srce, bol u duši rađa pokušavam tu hordu, satkanu od niti neostvarenih snova, iznjedrenu iz davnog ljubavnog zova, svjesnom spoznajom usmjeriti na puteve ka misaonoj rijeci, ka kapljicama ljekovite vode, ka izvoru nektara unutarnjeg neba, vrulji osjećajnih ponornica koja srcu i duši u sretnom trenutku spoznaje otvorene rane liječi. Duša uznemirena tim osjećajima iznjedrenim iz dubine, se okreće ka izvoru svijesti i pita mudrost još uvijek mirnoga uma, tko sam, od kuda sam došla, kamo idem? Što mi nudiš zagrljajem ovim što mi još u ovome sretnome trenutku daruješ, osjećaš li uopće što ja volim, za čim žudim, što još naučiti želim? Um, to misaono gnjezdo, to kristalno zdanje naših ideala, tada zaustavlja galop podivljalih emocija i pripitomljava ta zvijezdana bića koja, bez misaone snage, razuzdano unutarnim nebom jezde i traže još usnule osjećajne zvijezde. Plesom podivljalih osjećaja, u vrtlog kaosa svijesti uvučen, u zagrljaj duše i matrije unjedren, naš um izrasta u čudesne kristale i fraktalnom geometrijom prostor- vremena zatvara krug čisto emocionalnog djelovanja. U trenutku sukoba, u treptaju oka tog misaono- osjećajnog boja, na hipodromu uzavrelih emocija nježna ruka misaonog uma dodiruje uzde podivljalih konja i smiruje uzburkane osjećanja osjećaja strune, usmjerava ih u kaskanje sneno, u trap drevnim stazama znanjem, mudrosti i vjerovanjem probuđenog ljudskog razuma. Artemida, čuvarica mjesečeva hrama, jahačica njegova sjaja, smirene vrance mog emocionalnog uma tada vodi zvijezdanim stazama, pretvara ih legendarna bića, u jednoroge dječijih snoviđenja, u nebeske vrance djevojačkih snova i uvodi ih u ergelu sretnoga trenutka sadašnjeg postojanja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: