"Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam uvijek i u svakoj prilici na pravom mjestu i u pravo vrijeme i da je sve što se događa ispravno, od tada pa nadalje mogao sam biti miran. Danas znam da se to zove povjerenje. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, mogao sam spoznati da su emocionalna bol i patnja za mene samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini. Danas znam da se to zove biti autentičan, postojati u sebi samome, živjeti sebe samoga. Neki to zovu egoizam, ja sam u početku sam to zvao "zdravi egoizam", ali danas znam da je to "LJUBAV PREMA SAMOM SEBI"."
Charli Chaplin.
Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme je izričaj kreativnosti uma, izričaj emotivne i tjelesne inteligencije. Umijeće svakodnevnog pokreta je izričaj umijeća življenja. Ideokineza je misaona gimnastika, izričaj kreativnosti uma, metoda koja nema strogih pravila i gotovih uzoraka. Tek kada smo u pamćenje pohranili misaone slike o djelovima tijela i svijesno spoznali njegovu dinamičku anatomiju možemo početi sa oblikovanjem ideja, pokretnim misaonim slikama. U kori velikog mozga već samom zamisli pokreta nastaju motoričke karte. Misleći pokret mi sami ucrtavamo nove uzorke koje mozak pamti i po kojima oblikuje pokret. Sjedinjenjem svjesti o pokretu i njegovog u mozgu pohranjenog uzorka spoznajemo kakvoću pokreta, osjećamo da pokret ne počinje u mišićima nego u glavi i učimo umijeće pokreta..
Čarobna nevidljiva, neosjetljiva treperava energija u nama se rađa, sa neznanog izvora ona beskrajem svemira, kao čudesna ljepotica, bez okusa i mirisa, nečujna i nedodirljiva širi svoju nezaustavljivu moć. Brža je od svijetlosti, a svijetlost u dušama i u srcu iskri, sa zvjezdama našeg malog neba je u vječnoj igri. Nazvane idejama te svjetiljke male znanje i umjeće u nama vječno pale, svijest i svjesnost pretvaraju u spoznaju, ljubav i sreću u osjećajne simfonije skladaju. Zovemo ju misao, mišlju mislilmo onjoj, njome svijet mijenjamo, osjećamo sebe postojeći njom. U treptaju oka, u svakom trenu zbilje ona nam dokazuje da se rijeka vremena u nama krije. Valovita, ponekad bujica, kadkad snena ponornica iz iskrica svjetlećih izraslih u nama, kapljicama zvjezdanim slapove stvara i mi uvijek znamo što je bilo prije, a što je sada.
Njome gradimo, njome stvaramo, njome volimo, ona nas od tuge i nesretnih stanja brani, njenim strunama duša srce hrani. Ta čudesna energija zaustavlja ratove, uspostavlja paktove, u njenim nitima rajski vrt se sniva, iz nje izrasta drvo drevne mudrosti, u njoj se krije vrelo vječne mladosti. Moje misaone slike su predočavanje mojih sjećanja i pamćenje mojih razmišljanja. Sve što sam u životu vidjela, svjesno spoznavala, zamišljala i željela ostalo je pohranjeno u podsvjesti, preobraženo u pritajenu energiju čije djelovanje mogu, kada poželim, mišlju ponovo pokrenuti i pretvoriti u sliku. Želja za umijećem pokreta je misaona slika koju jasno vidim mojim umom, slika koja u meni budi spoznaju ljepote nekog novog osjećanja koje se iz kranje točke zlatnog reza, točke prividnog smirenja, Božjeg oka, širi tijelom. To je točka u kojoj se grle želja i san, to je točka u kojoj postoji netko, netko koga ponekad vidim u očima tuđim, netko mojim očima nevidljiv.
Kada razmišljam o umijeću i lakoći svakodnevnog pokreta prisjećam se Chari Chaplina i njegovog filma "Moderna vremena". Posao u tvornici na pokretnoj vrpci, monotonija i jednostavnost. Misaona slika se pretvara u u nijemi film pun dinamike. Pokret umjeto riječi. Chari chaplin pretvara pokretnu sliku u umijeće pokreta. Gledam ga i posatjem on. U nespretnosti njegova pokreta osjećam ritam koji mu daruje lakoću. Traka teče ispred mene. Svaki novi vijak pojačava stabilnost i pojačava pokretljivost tijela. Lebdim životom kao što to čini skitnica Chaplin noseći štap, velike cipele i polu cilindar. Od njega sam naučila živjeti u sretnom trenutku i osjećati mudrost srca, mudrost pokreta, mudrost tijela.
Ne treba se bojati rasprava, konflikata i problema samih sa sobom i sa drugima, jer se čak i zvijezde ponekad sudare i nastaju novi svjetovi, poručuje nam umjetnik umijeća pokreta i ja danas znam da je on imao pravo i da je to ono što život čini životom.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://misaone-slike.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen