Varijacija na temu, agonije i ekstaze i sjeti se maleni valu da si more, sjeti se sjemenko da si cijeli svijet.

Svijest je naša tajnoviti vrtlog zlaćane spirale, čudesno kristalno zdanje, svijest je naša uvijek ispunjena nemirom, izrasla iz eksplozije boja, zagrljena svilenkastim tkivom iznjedrenim iz vrtnje nebeskog vretena, održavana treptajima sličnim leptiru u letu, ispunjena onime za što ne postoje riječi, onim tajnovitim djelovanjem što nas sjedinjuje sa dalekim svemirom. Svijest je naša tek maleni val u ocenu univeruma, tek pjena u moru kozmosa, tek kapljica u vodi našeg beskrajnog svemira, tek sjemenka u arboretumu svijeta. Treperave strune, tkivo što simfoniju sklada, tkivo iz kojeg proizlazi predivna svjesnosti balada, tkivo iz kojeg izrasta svjetlosna simfonija, tkivo iz kojeg izrstaju uragani i oluje beskrajnosti i bezvremenosti našeg vječnog postojanja. Balneoterapija, muzikoterapija, svjetlosnaterapija, kristaloterapija, fitoterapija u dubini spoznaje, valovima nježnim, tonovima snenim, sonatom od snova, mirisima tajnim svaka terapija ponekad svijest zaluđuje. U nutrini unutarnjeg neba misao, svjetlosnim zagrljajem stvara nove prostore, kristalne odaje u kojima se znanje, sjećanja i uspomene potiho roje, a osjećaji naši, treperava svjetlosna bića svojim kvantnim skokom ucrtavaju geometriju na emotivnim stazama našeg postojanja, dok energija kao rijeka vremena polagano teče i u virovima svojim iskri osjećajnost punu neispričanih priča. To, još uvijek tajnovito treperavo zdanje, arhitektura promjenjivih oblika, nepostojana postojanost kreativnog uma gradi i razgrađuje, ponovo oblikuje pjenušavu kupku sreće, koncertnu dvoranu uspomena, biblioteku pročitanih knjiga, galeriju misaonih slika, arboretum mirišljavog cvijeća, hram u kojem samo ljubav spava i tako bez kraja i početka redaju se umjetnička djela u dubini našeg unutarnjeg svijeta. Svijest ne miruje, treptajima svojim ponekada i tišinu stvara, tišinu punu kvantnih paketa, koji preskaču galaksije i skladaju čudesnu baladu iz koje se kao u bajkama spektar boja u arhitekturu našeg znanja, ljubavi i vjerovanja pretvara. U spiralnoj dinamici naših unutarnjih stanja se vrulja samoizlječenja krije, iz nje iske kapljice životnoga slapa i postaju svjetlosna fontana, čudesno umjetničko djelo našeg kreativnog uma. Svijest se naša ogleda u oceanografiji uma, u kvantnoj geometriji, u tlocrtima i nacrtima koji u sebi sadrže i svjetlosnu dimenziju našeg postojanja, a duše naše, to nemjerljivo, nedokazljivo, neizračunjlivo kvantizirano stanje naše spoznaje je puno kvantnih skokova u beskraju našeg unutarnjeg svemira.

http://dinaja.blog.hr/